Imam 23 godine i udala sam se s 18, dok sam s 19 postala majka. Danas imam dva sina, i molim Allaha da ih sačuva i uputi na Pravi put. Prije braka, a i neko vrijeme nakon njega, živjela sam životom koji je bio daleko od islama. Iako sam imala dobar život i podršku supruga, tjeskoba i pritisak u prsima pratili su me neprestano. Nisam razumjela zašto mi se to događa. Također, imala sam mnogo simptoma sihra (magije), ali sam odbijala vjerovati da bih mogla biti žrtva nečeg takvog.
Situacija se dodatno pogoršala nakon rođenja drugog djeteta. Stanje mi se pogoršavalo iz dana u dan. Osjećala sam bijes i ljutnju, a sve je kulminiralo kada nisam mogla podnijeti dječiji plač. Da bih zaštitila bebu, znala sam udarati rukama o krevet. Osjećala sam mržnju prema djeci i suprugu, a stanje je postajalo toliko loše da sam pomišljala na najgore stvari. Počela sam čuti glasove koji su mi govorili da povrijedim sebe i druge, što me je dovelo do straha od same sebe. Sanjala sam duhove, doživljavala paralizu sna, a osjećaj težine i pritiska lomio mi je kosti. U neznanju sam prvo potražila pomoć kod ljudi koji ogledaju i salijevaju stravu, što je bila velika greška.
Iako sam uvijek vjerovala u Allaha, tražila sam sreću na pogrešnim mjestima. Poslušala bih povremeno predavanja Elvedina Pezića, koja su mi mnogo pomogla da otvorim oči, ali nisam bila dovoljno odlučna da napravim promjenu u svom životu. Zamislila sam kako bi moj život izgledao bez cigareta i alkohola, ali mi je tada to izgledalo nemoguće. Sve se promijenilo kada sam odlučila ispričati prijateljici šta mi se dešava. Ona je već bila na Pravom putu i uputila me gdje trebam potražiti pomoć.
Otišla sam na rukju, gdje se ispostavilo da zaista imam sihr ili urok. Nezaboravan je trenutak kad me tokom rukje neka nevidljiva sila povukla naprijed, što me ostavilo u šoku. Učač mi je preporučio med i maslinovo ulje na koje je naučio ajete, a također mi je rekao da moram početi klanjati ako želim sebi dobro na oba svijeta. Od tog dana bacila sam cigarete i alkohol, te sam ubrzo naučila klanjati. U roku od dva mjeseca odlučila sam se i pokriti, elhamdulillah.
Borba s onim što me mučilo trajala je još neko vrijeme, ali sada se osjećam dobro. Još jedna predivna stvar koja se dogodila je promjena kod mog supruga. Bez pritiska, i on je odbacio cigarete i alkohol te počeo redovno klanjati. Postao je bolji vjernik, i Allahu sam zahvalna na tome. Iako su neki prijatelji otišli iz naših života, Allah nas je usmjerio na bolje putove.
Na kraju, shvatila sam da se nijedan osjećaj ne može porediti s onim kada spoznaš Allaha. Zahvalna sam na svakom iskušenju koje me vratilo na Pravi put, jer me ono učinilo jačom i povezalo me s pravim vrijednostima.
n-um
