Nedavno su mi jednom ahbabu ukrali auto.
Dobar insan, čvrst vjernik, podnio je to smireno i Allahu zahvaljujući na svemu.
A nije nešto imućan, naprotiv. Mislio je ići tražiti auto, ali rekao je u sebi: “Ako Allah hoće, Njemu je lahko da mi ga vrati ili nadoknadi.”
Prijavio krađu, otišao kući, a sutradan mu neko dade savjet da pogleda u krugu od jednog kilometra u odnosu na mjesto gdje je auto bilo parkirano, jer to često sitni lopovčići rade, kako bi sačekali svoje nadređene.
“Kad sam to čuo, čvrsto vjerujući Allahu dao sam sadaku sa nijetom da mi vrati auto. Krenuo sam pretraživati, i svaku sam ulicu prečešljao.”
Nakon sat vremena dobre potrage naletio je na svoje auto, veoma blizu mjesta gdje ga je sinoć ostavio!
Pitao sam ga šta je naučio iz tog iskušenja, kazao mi je: “Tačno znam zašto me ovo zadesilo, i to neka ostane izmeđuNjega i mene. A kroz ovo sam vidio koliko je
Allah Silan, a da nimalo sile nije upotrijebio!” Subhanallah!
Dok mi je ovo pričao divio sam se njegovom povjerenju u Allaha. A to i jeste suština vjere, da spoznaš da si nemoćni rob koji ima Svemogućeg Gospodara