U svjetlu najnovijih dešavanja unutar pravnog sistema Bosne i Hercegovine, Ustavni sud BiH donio je odluku kojom se snažno odgovara na pokušaje entitetskih vlasti da naruše ustavni poredak zemlje. Ova odluka posebno se odnosi na neustavne aktivnosti koje su preduzete u entitetu Republika Srpska, gdje je pokrenuta procedura imenovanja Republičke izborne komisije na osnovu nevažećeg i osporenog Izbornog zakona RS. Inicijativu za ovakav potez Ustavnog suda pokrenuo je Denis Zvizdić, predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, koji je već duže vrijeme upozoravao na sve intenzivnije pokušaje stvaranja paralelnih institucija unutar države.
Prema Rješenju Ustavnog suda, utvrđeno je da su Komisija za izbor i imenovanje Narodne skupštine RS, kao i njen predsjednik Ilija Tamindžija, postupili suprotno prethodnim odlukama Ustavnog suda. Posebno se ukazuje na činjenicu da je konkurs za izbor Republičke izborne komisije raspisan i sproveden na osnovu zakona koji nije u skladu sa Ustavom BiH, te je stoga pravno ništavan.
Odlukom Ustavnog suda:
-
Poništava se Javni konkurs za izbor Republičke izborne komisije RS (broj 02/04.01-1-011-1020-1/25),
-
Poništava se odluka Komisije za izbor i imenovanje NSRS donijeta na osnovu tog konkursa,
-
Ukinuti su svi akti zasnovani na osporenom Izbornom zakonu RS,
-
Zabranjuje se svim organima vlasti RS, kao i njihovim zvaničnicima, da dalje primjenjuju osporeni zakon,
-
Rješenje se dostavlja Tužilaštvu BiH radi daljnjeg postupanja u skladu sa zakonom.
Ova odluka dodatno je potvrdila da je jedina legitimna i nadležna institucija za provođenje izbora u Bosni i Hercegovini Centralna izborna komisija BiH, te da nijedna entitetska struktura nema ovlasti da paralelno organizira izborne procese. Na taj način, Ustavni sud jasno je dao do znanja da pokušaji razgradnje jedinstvenog izbornog sistema predstavljaju ozbiljno kršenje ustavnog poretka.
U svom komentaru, Zvizdić ističe da je riječ o nelegalnom konkursu koji ne može imati pravnu snagu, te naglašava da svako ko učestvuje u takvim procedurama potencijalno čini krivično djelo. On ovakve poteze vlasti RS-a tumači kao još jedan u nizu pokušaja stvaranja neustavnih institucija koje direktno podrivaju državni suverenitet.
Dodatno ukazuje na svoju ustavnu odgovornost i dužnost, te najavljuje da će, u okviru svojih ovlaštenja, nastaviti s podnošenjem apelacija Ustavnom sudu BiH. Njegov angažman, kako kaže, nije samo politička obaveza, već i način da se pravni sistem zaštiti od daljnjih zloupotreba.
Posebno je važno napomenuti da je sada fokus prebačen i na Tužilaštvo BiH, koje je zaduženo da dalje procesuira aktere koji su prekršili odluke Ustavnog suda. Prema članu 239. Krivičnog zakona BiH, svako službeno lice koje odbije da primijeni obavezujuću odluku Ustavnog suda može biti sankcionisano zatvorskom kaznom od šest mjeseci do pet godina. Ova zakonska odredba jasno stavlja do znanja da je nepoštivanje odluka najvišeg suda u zemlji krivično djelo, i kao takvo, mora imati pravne posljedice.
Zvizdić je ovom prilikom ponovo naglasio da pravna država ne smije dopustiti ignorisanje svojih institucija, jer to ne vodi samo urušavanju pravnog sistema već i produbljivanju političkih i društvenih podjela. Takođe je istakao da Ustavni sud BiH, kao najviša sudska instanca u zemlji, mora biti zaštićen od bilo kakvih političkih manipulacija, jer u protivnom cijeli sistem gubi kredibilitet.
Ova odluka predstavlja važan presedan u borbi protiv sve prisutnijeg fenomena paralelizma vlasti i institucionalne destrukcije, koji se, kako Zvizdić upozorava, pretvara u sistemsku prijetnju funkcionalnosti države. Njen značaj je tim veći što se dešava u trenutku kada Bosna i Hercegovina pokušava ubrzati svoj evropski put i uskladiti pravne standarde sa praksom Evropske unije.
U konačnici, ova odluka nije samo pobjeda pravde, već i poruka da institucije države još uvijek imaju snagu da se odupru pokušajima unutrašnjeg razbijanja. Time se potvrđuje da je ključ stabilnosti BiH upravo u dosljednoj primjeni Ustava i zakona, bez obzira na političke pritiske koji dolaze iz entitetskih struktura. Javnost i međunarodna zajednica sada s pravom očekuju konkretno djelovanje pravosudnih organa, kako bi se potvrdila poruka da niko nije iznad zakona – pa ni oni koji pokušavaju djelovati izvan njegovih okvira.
