Promjene u Američkoj Politici Prema Bosni i Hercegovini
Bivši ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, Miomir Žužul, nedavno je iznio vrlo zanimljive tvrdnje o novim trendovima u američkoj politici prema Bosni i Hercegovini. Tijekom intervjua na RTV HB, Žužul je istakao da se nakon više od dvije decenije vidi jasno uključivanje Sjedinjenih Američkih Država u proces implementacije Dejtonskog sporazuma. Ova promjena ukazuje na to da Washington, koji je ranije imao tendenciju da se distancira od nekih pitanja u BiH, sada aktivno radi na obnovi dijaloga između tri konstitutivna naroda. U tom kontekstu, Žužulove tvrdnje mogu se posmatrati kao indikator novog pristupa Sjedinjenih Američkih Država prema rješavanju političkih kriza u BiH.
Žužul je naglasio da je cilj američke administracije očuvanje Bosne i Hercegovine unutar njenih trenutnih granica, uz stvaranje novog unutrašnjeg dogovora koji bi omogućio ravnotežu među narodima. „Amerika više ne distancira od Republike Srpske“, naveo je Žužul, dodajući da je važno razgovarati sa svim konstitutivnim narodima. Ova izjava može se interpretirati kao promjena u pristupu Sjedinjenih Američkih Država, koje su do sada često preferirale da se fokusiraju na tzv. “progresivne” elemente u BiH, dok su marginalizovale ulogu Srba. Ova nova orijentacija može imati dalekosežne posljedice na unutrašnju politiku BiH, jer otvara prostor za inkluzivnije razgovore i dogovore između različitih etničkih grupa.
Uloga Visokog Predstavnika i Mogućnost Reforme
Diskutujući o ulozi visokog predstavnika, Žužul je otkrio da se vode razgovori o mogućem raspuštanju Ureda visokog predstavnika. Također, spominjanje ostavke trenutnog visokog predstavnika, Christiana Schmidta, dodatno je podstaklo spekulacije o budućim promjenama u međunarodnom pristupu BiH. Žužul je istakao da američka administracija pokazuje nezadovoljstvo trenutnim radom OHR-a i da se traži redefinisanje uloge međunarodne zajednice. U tom smislu, može se postaviti pitanje da li je trenutna struktura OHR-a i dalje adekvatna za kompleksne izazove s kojima se Bosna i Hercegovina susreće.
Prema Žužulovim riječima, nova američka strategija može se svesti na dva ključna principa: teritorijalni integritet BiH i jednakopravnost tri konstitutivna naroda. Istakao je da je Dejtonski sporazum trebao uspostaviti ravnotežu, ali da takva ravnoteža u praksi nije ostvarena. „Danas Srbi imaju najviše prava, Hrvati najmanje, a ni Bošnjaci nisu zadovoljni“, kazao je on, čime je ukazao na kompleksnost političke situacije u zemlji. Ove riječi ukazuju na duboku frustraciju koja se osjeća među svim konstitutivnim narodima, što može otežati izgradnju povjerenja i saradnje između različitih etničkih grupa.
Odnos Hrvata i Pravo na Političko Predstavljanje
Žužul se posebno osvrnuo na pitanje položaja Hrvata u BiH, naglašavajući da „nije u duhu Daytona da jedan narod drugome bira političke predstavnike“. Ova izjava ukazuje na to da trenutni politički sistem ne omogućava pravičnu zastupljenost svih konstitutivnih naroda, što dovodi do dodatnih tenzija među njima.
U konkretnoj praksi, ovo se očituje kroz političke blokade i nerazumijevanje između nacionalnih stranaka, koje često ne predstavljaju interese svih građana.
Žužul je podvukao da bi, prije nego što BiH započne pregovore s Evropskom unijom, trebalo jasno definirati ko predstavlja koji narod, čime se stvara potreba za novim institucionalnim rješenjima koja će osigurati pravednost i transparentnost u političkom procesu.
Unutrašnji Preustroj BiH kao Ključ za Budućnost
Osim toga, bivši ministar je naglasio da je unutrašnji preustroj BiH nužan kako bi država postala funkcionalna. Naglasio je da ovakve promjene ne predstavljaju prijetnju opstanku Bosne i Hercegovine, već su ključne za njen napredak.
„Ako neko misli da može srušiti princip konstitutivnosti, ruši i samu Bosnu i Hercegovinu“, kazao je Žužul, ukazujući na važne posljedice koje bi takvi potezi mogli imati na budućnost zemlje.
U tom smislu, potrebno je naglasiti da reforme ne trebaju biti viđene kao prijetnja, već kao prilika za stvaranje boljeg i pravednijeg društva.
Žužul je također istaknuo da Hrvatska, kao potpisnica Dejtonskog sporazuma, ima pravo i obavezu zalagati se za jednakopravnost Hrvata u BiH. On je naglasio da put prema evropskoj integraciji BiH ne može ići bez saradnje i partnerstva s Hrvatskom. Ove tvrdnje ukazuju na to da je za postizanje stabilnosti i mira u BiH potrebno aktivno uključivanje svih strana, posebno susjednih zemalja koje imaju povijesne i kulturne veze s ovim prostorima. Ovaj proces ne bi trebao biti jednostran, već uključivao sve relevantne aktere, kako bi se osiguralo da svi narodi imaju svoje mjesto u budućnosti BiH.
Zaključak: Poziv na Akciju
Na kraju, Žužul je zaključio da je trenutni trenutak presudan za novu diplomatsku ofanzivu, naglašavajući da „bez Sjedinjenih Američkih Država ne može se napraviti nijedan ozbiljan pomak“.
Ova izjava može se smatrati pozivom na akciju za sve političke aktere u BiH da se angažuju u konstruktivnom dijalogu i traženju rješenja koja će dovesti do trajnog mira i stabilnosti u regiji.
U tom smislu, važno je da se svi uključeni akteri, ne samo političari, već i civilno društvo i međunarodna zajednica, udruže u zajedničkom cilju – izgradnji prosperitetne i stabilne Bosne i Hercegovine.
