Nova Prijetnja Federalizaciji Bosne i Hercegovine: Izjave Željane Zovko
U trenutku kada se činilo da je rasprava o federalizaciji Bosne i Hercegovine utihnula, pojavila se nova figura koja je ponovo pokrenula tu kontroverznu temu – hrvatska europarlamentarka Željana Zovko. Njen istup u Briselu, u kojem tvrdi da se priprema “odgovor EU na kriznu situaciju u BiH” i poziva na federalizaciju i decentralizaciju zemlje, otvara mnoga pitanja. Ove izjave ne samo da vraćaju staru debatu o podjeli države, već i ukazuju na to da se ideje o separatizmu i etničkim podjelama još uvijek šire unutar evropskih institucija.
Željana Zovko, kao članica Europskog parlamenta, ne može se smatrati neutralnim posmatračem. Njene tvrdnje i zahtjevi odražavaju stavove i interese HDZ-a, političke stranke koja se zalaže za jačanje hrvatskog identiteta u Bosni i Hercegovini. Kada ona izjavljuje da “BiH mora biti decentralizirana”, to se može protumačiti kao poziv na daljnje razaranje jedinstva zemlje kroz etnički definirane jedinice. Ova retorika ne samo da pobuđuje sjećanja na prošle sukobe, već i stvara dodatnu tenziju među različitim etničkim grupama u zemlji.
U ovom kontekstu, važno je postaviti ključno pitanje: koja je to Evropa kojoj Zovko upućuje svoje zahtjeve? Da li je to ona koja podržava jedinstvenu i suverenu Bosnu i Hercegovinu ili ona koja gleda kroz prste na stvaranje etnički definiranih entiteta? U trenutku kada BiH pokušava napredovati ka evropskim integracijama i kada se traži dijalog, ovakve izjave postavljaju dodatno opterećenje na političku situaciju i mogu potaknuti nove tenzije među građanima. Ove ideje o federalizaciji nisu nove, ali njihovo ponovno aktueliziranje može rezultirati daljom destabilizacijom regiona.
Željana Zovko, koristeći fraze o “evropskim vrijednostima” i “demokratskim principima”, u suštini propagira ideje koje su daleko od stvarne evropske agende. Ovdje se može uočiti kontradikcija: dok se u EU naglašavaju jedinstvo i solidarnost među državama članicama, Zovko se zalaže za razdvajanje i fragmentaciju. Njen cilj je očigledan: ojačati kontrolu HDZ-a nad određenim dijelovima BiH, bez obzira na stvarne potrebe i želje građana. Kada se spomene “federalizacija”, mnogi među onima koji prate politička zbivanja u zemlji prepoznaju da se zapravo radi o stvaranju etnički čistih jedinica koje će imati vlastite zakone, obrazovne sisteme, policiju i granice.
Bosna i Hercegovina je suočena s mnogim izazovima, uključujući političke blokade, nedostatak funkcionalnosti u institucijama i visoku stopu nezaposlenosti. Ove prepreke otežavaju svakodnevni život građana i smanjuju povjerenje u institucije. Međutim, rješenje ne leži u daljnjem razdvajanju, već u jačanju institucija koje će služiti svim građanima. Ako EU zaista želi pomoći Bosni i Hercegovini, trebala bi se fokusirati na razvoj građanske države u kojoj će svi građani imati jednake mogućnosti i prava, umjesto da dodatno učvršćuje etničke barijere koje su već prisutne. Djelovanje zasnovano na inkluzivnosti i zajedničkom interesu može donijeti dugoročne koristi.
Nažalost, Zovko i slični predstavnici ne vide građane kao pojedince sa svojim pravima, već ih doživljavaju kao dijelove političkih torova koji se trebaju podijeliti i kontrolirati. Ova percepcija je štetna i može dovesti do daljnje polarizacije među stanovništvom. U trenutku kada većina građana traži više slobode i prava, neki evropski lideri vraćaju Bosnu i Hercegovinu u decenije kada su nacionalizmi vladali. Ova politika ne donosi napredak, već nas vraća na početak, s oznakom “proizvedeno u Briselu”. Vrijeme je da se preispitamo o načinu na koji Evropa pomaže BiH, jer ovakve izjave i akcije ne vode ka miru i stabilnosti, već produbljuju postojeće podjele.
U zaključku, važno je naglasiti da svaka diskusija o federalizaciji ili decentralizaciji mora biti vođena s pažnjom i uzimajući u obzir sve građane. Bosna i Hercegovina ima bogatu kulturnu i historijsku baštinu koja se mora očuvati, ali ne kroz podjele, već kroz jedinstvo i saradnju. Čini se da su izazovi pred nama veliki, ali uz zajednički trud, moguće je izgraditi funkcionalniju i pravedniju državu. Uloga EU u ovom procesu je ključna, i ona mora biti orijentisana ka unapređenju života svih građana, a ne prema stvaranju novih etničkih barijera.
