Priča o Sultan Sulejmanu i Najvećoj Dženazi u Historiji Islama
Sultan Sulejman Kanuni imao je običaj da izlazi među narod kao običan, nepoznat čovjek kako bi lično saznao kako žive i šta im je potrebno. Jedne noći, sultan se iznenada probudio nakon sna koji ga je uznemirio. Odmah je pozvao svog najbližeg čuvara i naredio mu da pripremi konje jer su te noći odlučili izaći maskirani kako bi se uvjerili u stanje naroda.
Kada su izašli, naišli su na beživotno tijelo čovjeka koje je ležalo na putu, a niko od prolaznika nije obraćao pažnju na njega. Sultan je upitao prolaznike čije je to tijelo. Odgovorili su mu da je to tijelo bludnika i pijanice, čovjeka koji nema ni djece ni rodbine, te da niko ne želi da ga ukopa niti da mu klanja dženazu. Ove riječi su izazvale sultanovu ljutnju, pa je rekao: “Zar on nije pripadnik ummeta Muhameda, alejhi-selam?”
Sultan je podigao tijelo umrlog čovjeka i odnio ga do njegove supruge. Kada ga je žena ugledala, počela je gorko plakati, ne znajući da pred njom stoji sultan. Sultan ju je upitao: “Zašto oplakuješ čovjeka kojeg svi nazivaju bludnikom i pijanicom?” Žena je odgovorila: “Moj muž je bio bogobojazan i pokoran Allahu. Nije imao djece, ali je čeznuo za njima. Kupovao bi vino i donosio ga kući samo da bi ga prosuo u hammamu, govoreći: ‘Hvala Allahu, olakšao sam danas omladini i muslimanima da ne čine grijehe.’ Također bi išao kod žena koje su činile blud i plaćao im cijelu dnevnicu pod uvjetom da se vrate kućama, govoreći: ‘Hvala Allahu, olakšao sam danas omladini i muslimanima da ne čine grijehe.'”
Žena je nastavila: “Ja bih mu često govorila da će ljudi suditi po onome što vide i da će, kada umre, biti teško naći nekoga ko će ga ogasuliti, pripremiti za ukop i klanjati mu dženazu. On bi mi uvijek nasmijano odgovarao: ‘Klanjat će mi dženazu sultan Sulejman, njegovi ministri, ulema i svi muslimani!'”
Čuvši ove riječi, sultan Sulejman je zaplakao. Zatim je rekao: “Istinu je rekao tvoj muž. Ja sam sultan Sulejman, i tako mi Allaha, ja ću ga ogasuliti, svojim rukama ću ga spustiti u kabur i skupiti sve muslimane da mu klanjaju dženazu.” Sultan je potom naredio cijeloj svojoj vojsci i svim muslimanima da se okupe i klanjaju dženazu ovom čovjeku. Na kraju je taj čovjek bio ukopan u mezarje osmanskih sultana, baš kako je sultan i naredio. Ta dženaza je postala najveća u historiji islama. Neka je Slavljen i Hvaljen Allah Jedini!
Pripremila i prevela za Akos.ba: Merjem H. Kapo
