Tema penzija postaje sve aktuelnija u Njemačkoj, jer se penzijski sistem suočava s izazovima usled promjena u demografiji stanovništva. Broj starijih ljudi raste brže nego broj mlađih radnika, što opterećuje mlađe generacije koje moraju financirati penzije sve većeg broja penzionera. Kako bi se ovaj problem riješio, Vlada planira temeljnu reformu penzijskog sistema, koju nazivaju “Penzijski paket II”. Ova reforma ima za cilj stabilizaciju sistema, te postavljanje temelja za dugoročnu sigurnost penzionog fonda.
Mnogi građani nisu svjesni da u Njemačkoj postoji mogućnost odlaska u penziju nakon samo pet godina uplaćivanja doprinosa. Iako ovo zvuči primamljivo, pitanje koje se postavlja je koliko zapravo novca ljudi mogu očekivati s ovako kratkim radnim stažom.
Penzija nakon pet godina rada
Prema trenutnom sistemu, prosječan radnik u Njemačkoj mora raditi 45,2 godine da bi ostvario punu penziju od 1.500 eura mjesečno. Međutim, situacija je takva da mnogi penzioneri s dugim radnim stažem ipak završavaju s relativno niskim primanjima – prosječna neto penzija u 2023. godini iznosila je samo 1.007 eura. Za one koji žele prijevremeno u penziju, slijede i određeni odbici. Minimalni staž osiguranja je, zapravo, veoma kratak; teoretski, penziju je moguće dobiti nakon samo pet godina rada. No, u tom slučaju visina penzije će biti niska, što može biti nedovoljno za pokrivanje osnovnih životnih troškova.
Kako funkcioniše penzijska formula?
Visina penzije određuje se prema specifičnoj penzijskoj formuli, a ona može biti od pomoći za procjenu koliki će iznos biti za različite radne staževe, uključujući minimalni od pet godina. Osnovna pretpostavka u ovom proračunu je da se tokom tih pet godina prikupljaju penzijski bodovi.
Evo kako izgleda formula:
- Platni bod: Da bi radnik dostigao jedan platni bod, potrebno je da u 2024. godini zaradi ukupno 45.358 eura bruto. Ova vrijednost proizlazi iz poređenja s prosječnim godišnjim primanjima svih osiguranika. Dakle, ukoliko radnik zaradi prosječnu platu, stiče jedan platni bod godišnje.
- Faktor pristupa: Prilikom proračuna penzije uzimaju se u obzir dodaci i odbici, zavisno o tome da li radnik odlazi u penziju prije ili poslije zakonom propisane starosne granice. Ukoliko odlazak u penziju nastupi prije vremena, primjenjuju se odbici. S druge strane, ukoliko se penzija uzme nakon zakonske granice, primjenjuju se određeni bonusi. Kada nema dodataka ni odbitaka, faktor pristupa je 1,0.
- Trenutna vrijednost penzije: Vrijednost penzije trenutno iznosi 39,32 eura po bodu i prilagođava se prema ekonomskim uslovima, što osigurava određenu fleksibilnost s obzirom na inflaciju i druge ekonomske faktore.
- Penzijski faktor: Vrsta penzije utiče na penzijski faktor. Tako starosne penzije ili penzije za roditelje imaju faktor 1,0, dok penzije za udovce imaju smanjeni faktor, koji može biti 0,55 ili 0,6.
Ako se prilikom proračuna pretpostavi da radnik ima pet godina staža i pet penzijskih bodova, penzijski proračun bi izgledao ovako:
- 5 penzijskih bodova x 1 (faktor pristupa) x 39,32 eura (trenutna vrijednost penzije) x 1 (penzijski faktor) = 196,60 eura.
Ovo znači da bi osoba s minimalnim stažom mogla očekivati penziju u visini od oko 196,60 eura mjesečno, što je znatno manje od prosjeka potrebnog za pokrivanje osnovnih životnih troškova.
Budući izazovi
Predviđa se da će do 2036. godine svi predstavnici generacije takozvanih “bejbi-bumera” (osobe rođene između 1946. i 1964. godine) dosegnuti starosnu granicu za penzionisanje. To znači da će na sistem biti stavljen dodatni pritisak, jer će znatan broj ljudi biti na penzionom fondu. S obzirom na to da ova generacija čini veliki dio radne snage, postoji opravdana bojazan o dugoročnoj održivosti trenutnog sistema.
Očekuje se da će “Penzijski paket II” unijeti promjene koje će obezbijediti stabilnost, ali kako će tačno izgledati te reforme još uvijek nije u potpunosti poznato. Razmatra se niz opcija koje bi mogle uključiti povećanje doprinosa, pomjeranje starosne granice za penzionisanje ili uvođenje dodatnih stimulansa za one koji nastavljaju raditi i nakon penzionisanja.
U konačnici, cilj je stvoriti balans između prava penzionera i odgovornosti radne populacije, čime bi se osigurala dugoročna održivost i stabilnost njemačkog penzionog sistema prenosi hayat
