Vlasenica, 11. jula 2001. godine. Murat Durić je sa trogodišnjim sinom i šesnaestogodišnjom kćerkom Melihom odmarao nakon početnih radova na obnovi kuće. Šest godina nakon genocida na ovom području vratili su se u vlaseničko naselje Džamdžići.
Tog je dana postavljen kamen temeljac za izgradnju Memorijalnog centra u Potočarima.
Petnaest minuta prije 23 sata odjeknuo je puščani hitac, ciknulo je prozorsko staklo. Meliha je klonula na ležaj.
„Nije mi ništa uspjela reći, samo me onako gledala, dok je krv kuljala. Metak joj je prošao kroz vrat…“ pričao je Murat o posljednjim sekundama života svoje kćerke.
Bio je to prvi put da se Meliha vratila kući od maja 1992., kada je kao sedmogodišnjakinja izbjegla iz Vlasenice. U svesci pored telefona ostala je njena poruka napisana majci, ispostaviće se posljednja….
/genocid.ba
