U ljeto 2006. godine, trenutni reis, Husein ef. Kavazović, koji je tada obavljao funkciju muftije tuzlanskog, posjetio je selo u kojem je živio rahmetli Jusuf Barčić. Razlog njegove posjete bila je žalba mještana koji su tvrdili da im je Jusuf Barčić oduzeo kontrolu nad seoskom džamijom. Na prvi pogled, situacija je izgledala kao ozbiljan problem unutar zajednice, ali ono što se dogodilo kasnije postalo je jedno od najvažnijih iskustava za samog Huseina ef. Kavazovića, koji je iz tog susreta izvukao vrijedne lekcije o toleranciji, strpljenju i razgovoru kao ključnoj metodologiji rješavanja nesuglasica.
Po dolasku u selo, Kavazović je provodio dug razgovor s mještanima i sa samim Jusufom Barčićem, koji je trajao nekoliko sati. Iako je bilo mnogo nesuglasica i međusobnih optužbi, razgovor je naposlijetku prešao u zajedničku molitvu. Tada je došao trenutak za podne-namaz i, iako su neki od mještana prethodno bili vrlo glasni u svojim prigovorima protiv Jusufa, nisu željeli prisustvovati molitvi. Zanimljivo je da su se svi oni koji su najviše protestirali protiv Jusufa povukli, ostavljajući Huseina ef. Kavazovića i Jusufa Barčića da zajedno obave namaz. U tom trenutku, Kavazović je bio imam, a rahmetli Jusuf je bio mujezin, što je za njega ostalo kao neizbrisiv i potresan trenutak u njegovom životu.
Ovaj susret i trenutak tišine podne-namaza dali su Huseinu ef. Kavazoviću uvid u dubinu problema. Iako su mnogi od mještana tvrdili da Jusuf ne poštuje njihove želje, oni su u stvarnosti bili oni koji su se klonili od zajedničkog djelovanja. Ovaj slučaj je za njega postao snažna lekcija da je nužno izbjegavati predrasude i da je razgovor temelj koji može donijeti mir i harmoniju u zajednicu. Kavazović je shvatio da se nesuglasice i nesporazumi ne mogu rješavati nasiljem ili silom, već iskrenim dijalogom i mutualnim razumijevanjem.
Posjet i razgovor u Petrovicama kod Kalesije donijeli su transformaciju u Kavazovićevom pristupu rješavanju konflikata. On je izvukao ključnu pouku koja se temelji na činjenici da samo kroz zajedničke napore i strpljenje moguće postići dugoročnu saglasnost. Nakon što je izašao iz toga iskustva, uviđao je kako svi problemi, pa čak i oni naizgled nesavladivi, mogu biti razjašnjeni ako se pristupi s poštovanjem, a ne sa prejudiciranim stavovima. Ova situacija mu je pomogla da shvati da su predrasude često prepreke na putu prema stvarnom razumijevanju i harmoniji među ljudima.
Na kraju, ovaj susret s rahmetli Jusufom Barčićem postao je ne samo duboko osobno iskustvo za Huseina ef. Kavazovića, već i važna lekcija za sve one koji se bave vođenjem zajednice. Rješavanje problema kroz dijalog, pažnju i međusobno poštovanje i dalje ostaje ključ za izgradnju mirnijeg društva, a to je vrijednost koju Kavazović uvijek ponosno nosi sa sobom.
Ovaj susret s Jusufom Barčićem također je imao značajan utjecaj na način na koji je Husein ef. Kavazović počeo gledati na vođenje zajednice. Shvatio je da mnogi problemi, koji na prvi pogled izgledaju kao nepremostive prepreke, zapravo nastaju iz nesporazuma ili nedostatka komunikacije. Kada se ljudi posvete međusobnom razgovoru i kad se potrude da zaista razumiju jedni druge, često se mogu pronaći rješenja koja donose mir i stabilnost. Ovaj događaj mu je pomogao da shvati da, u vođenju zajednice, nije dovoljno samo imati autoritet – mnogo je važnija sposobnost da se sluša i razumije sve strane, čak i u situacijama kada se čine nesuglasice nepremostivima.
Još jedna važna lekcija koju je Kavazović izvukao iz ovog iskustva odnosi se na poštovanje i važnost integriteta u međuljudskim odnosima, bez obzira na političke ili vjerske razlike. Molitva koju su obavili zajedno postala je simbol njegove filozofije – samo kroz iskrenost, poštovanje i zajedničke ciljeve mogu se prevazići nesuglasice. Ovaj događaj nije samo duboko obilježio njegov osobni pristup rješavanju konflikata, već je i važan primjer za sve ljude koji se suočavaju s podjelama unutar svojih zajednica, pokazujući im da je jedinstvo i međusobno poštovanje ključ za dugoročni mir.
