Američka ambasada u Bosni i Hercegovini nedavno je ponovo uputila ozbiljne optužbe na račun političkog lidera HDZ-a BiH, Dragana Čovića, što je izazvalo široku pažnju javnosti. Ove optužbe, koje je ambasador Michael Murphy direktno iznio, odnose se na Čovićevu navodnu zloupotrebu položaja i njegovu upornu blokadu ključnog projekta južne plinske interkonekcije. Prema tvrdnjama SAD-a, Čović koristi ovu situaciju kako bi ostvario vlastitu ekonomsku korist, zanemarujući stvarne interese bosanskohercegovačkih Hrvata. Ove poruke iz Washingtona otvaraju pitanje: hoće li Čović završiti na američkoj “crnoj listi” sankcija?
Murphy je u svom saopštenju istakao da je projekt južne interkonekcije, koji bi Bosni i Hercegovini omogućio veću energetsku neovisnost, već trebao biti završen. Međutim, Čović je, prema tvrdnjama SAD-a, iznenada blokirao projekt, zahtijevajući formiranje novog operatera za transport plina. To je, kako se navodi, dovelo do višegodišnjeg kašnjenja i dodatne zavisnosti Federacije BiH od ruskog plina. Ambasada SAD-a dalje tvrdi da su sve stranke u Federaciji radile na rješavanju navodnih Čovićevih prigovora, ali je on nastavljao s novim zahtjevima kako bi opravdao svoju opstrukciju. U saopštenju je jasno naglašeno da Čović ne djeluje u interesu Hrvata u BiH, već isključivo za vlastitu političku i ekonomsku korist.
Čovićev odnos prema ovom projektu dodatno je zakompliciran u kontekstu američkih geopolitičkih ciljeva. Suzbijanje ruskog utjecaja, posebno kroz energetiku, jedan je od prioriteta SAD-a. Projekt južne interkonekcije ima značajnu podršku Evropske unije, koja je izdvojila sredstva za njegovu izgradnju kroz Hrvatsku i proširenje u Bosnu i Hercegovinu. I dok Hrvatska koristi ovu priliku za jačanje svoje energetske infrastrukture bez nepotrebnih političkih komplikacija, Čović je u BiH iskoristio situaciju da blokira napredak i potencijalno pogoduje ruskim interesima.
Ono što posebno zabrinjava jeste kako Čovićeve akcije utiču na obične građane. Dok on nastavlja sa svojom “borbom za hrvatske interese”, sve veći broj Hrvata napušta Bosnu i Hercegovinu. Masovna iseljavanja posebno pogađaju Hercegovinu, gdje se već sada osjeti demografska kriza. Primjeri iz Irske, gdje se stvara sve veća zajednica hrvatskih iseljenika iz BiH, svjedoče o tome koliko je situacija ozbiljna. Istovremeno, lokalne zajednice kroz koje bi plinovod trebao prolaziti nemaju nikakvu korist od Čovićevih poteza, već samo trpe posljedice njegove politike.
S obzirom na Murphyjeve oštre kritike, mnogi se pitaju hoće li Čović biti sankcioniran. U proteklih šest mjeseci ambasador SAD-a u Sarajevu jasno je izrazio svoje stavove, nazivajući Čovića kriminalcem koji zloupotrebljava nacionalne interese za lično bogaćenje i opstruira Dejtonski sporazum. Takve optužbe podsjećaju na obrazloženja koja su prethodila sankcijama protiv Milorada Dodika 2017. godine. Hoće li se sličan scenarij dogoditi i Čoviću, ostaje da se vidi.
Međutim, Čović ne ostaje pasivan pred ovim optužbama. Angažovao je sve svoje resurse, uključujući podršku iz Hrvatske, kako bi spriječio potencijalne sankcije. Premijer Hrvatske Andrej Plenković i europarlamentarka Željana Zovko otvoreno staju uz Čovića, što dodatno komplikuje situaciju. Iza kulisa vodi se sve intenzivniji politički rat, u kojem se koriste sva raspoloživa sredstva, uključujući propagandu. Nedavno objavljen pamflet Heritage Foundationa, za koji se navodi da ga je Čović platio iz javnih sredstava, obiluje retorikom koja pokazuje nervozu unutar njegovih redova.
I dok Murphy završava svoj mandat početkom naredne godine, pritisak na Čovića i dalje raste. SAD ne skrivaju svoj cilj da smanje ruski utjecaj u regiji, a projekt južne plinske interkonekcije igra ključnu ulogu u tom procesu. U tom kontekstu, Čovićev opstanak na političkoj sceni zavisi od toga koliko će uspjeti neutralizirati pritiske iz Washingtona. Ako američka administracija odluči ne uvesti sankcije, to bi bila jasna poruka o njenom stavu prema trenutnoj situaciji u BiH.
Zaključno, ova situacija nije samo priča o jednom političkom lideru, već i odraz šire političke dinamike u Bosni i Hercegovini. Odgovor Washingtona bit će ključan za budući razvoj situacije, kako na političkom, tako i na energetskom planu. Sve dok političke igre ometaju napredak, obični građani će nastaviti trpjeti posljedice. Stoga, pitanje koje se postavlja nije samo hoće li Čović završiti na “crnoj listi”, već i koliko će Bosna i Hercegovina još dugo biti taoc političkih interesa pojedinaca.
