U atmosferi obilježavanja trideset godina od genocida u Srebrenici, ambasador Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim nacijama, Zlatko Lagumdžija, uputio je snažnu i emotivnu poruku iz Potočara. Njegove riječi nisu bile samo diplomatski stav, već i duboko lično svjedočanstvo koje se oslanja na istorijsku pravdu, međunarodno priznanje i moralnu odgovornost svijeta.

Lagumdžija je, govoreći za medije, istakao kako je proces edukacije o genocidu već pokrenut – ne samo u Bosni i Hercegovini, već na globalnom nivou. U tom smislu, naglasio je da svijest o Srebrenici više nije lokalizovana tragedija, već globalni simbol opomene.

Prema njegovim riječima, obrazovanje o genocidu već se implementira u:

  • obrazovnim sistemima u dijelovima BiH, iako ne svuda ravnomjerno;

  • kurikulumima međunarodnih obrazovnih institucija;

  • kulturnim i dokumentarnim projektima, kroz koje se širi svijest o tragediji.

Jedan od ključnih trenutaka o kojima je govorio jeste i postavljanje tri izložbe u okviru Ujedinjenih nacija, od kojih se dvije nalaze unutar same zgrade UN-a. Najposjećenija izložba posvećena je upravo Srebrenici, ali njen sadržaj ide korak dalje – ona tematizira negiranje genocida kao globalni fenomen, što Lagumdžija vidi kao ozbiljnu prijetnju savremenom svijetu.

“Negiranje genocida nije samo lokalni problem. To je simptom jedne dublje bolesti civilizacije – odbijanja suočavanja s istinom,” istakao je. Dodao je kako negatori zapravo nesvjesno doprinose otkrivanju istine, jer kroz svoj otpor ukazuju na nešto što žele sakriti, ali time zapravo potvrđuju njegovo postojanje.

Veliki korak naprijed, prema Lagumdžiji, predstavlja i usvajanje Rezolucije o 11. julu kao međunarodnom danu sjećanja na genocid u Srebrenici, kojom je osigurano da će svijet institucionalno i trajno obilježavati ovu tragediju. Ova inicijativa, koja je rezultirala i prvom zvaničnom komemoracijom unutar Generalne skupštine UN-a, označava, prema njegovim riječima, “istorijski trenutak pravde i priznanja”.

Posebno ga je dirnulo što su mu, nakon komemoracije, prilazili brojni strani diplomati, fascinirani dostojanstvom i snagom preživjelih žena Srebrenice, kao i njihovom sposobnošću da i poslije tri decenije zadrže glas istine i pravde.

Lagumdžija je u tom kontekstu izjavio:
“Jučer smo prvi put imali zvaničnu komemoraciju u Generalnoj skupštini UN-a. To nije samo simbolika – to je institucionalna potvrda da se genocid u Srebrenici priznaje, pamti i uči. To se više ne može obrisati.”

U nastavku, istakao je tri ključne poruke koje proističu iz ovog procesa:

  1. Istina o Srebrenici postaje dio globalne historijske svijesti.

  2. Borba protiv negiranja genocida mora biti univerzalna i trajna.

  3. Međunarodne institucije su odgovorne za njegovanje kulture sjećanja.

Posebno upečatljiva bila je njegova metafora: “Negiranjem genocida pokušali su da stave mrak na svoj mrak. Ali stvari dolaze na svoje. Istina izlazi na vidjelo – ne samo za Srebrenicu, nego za cijeli svijet.” Ova rečenica nosi duboku simboliku – poručuje da tamne strane istorije ne mogu ostati skrivene, jer pravda ima sopstveni mehanizam otkrivanja.

Ambasador je istakao i da se ovakvi događaji ne organizuju samo radi simbolike, već su dio trajnog procesa koji se gradi na temeljima istine, obrazovanja i kolektivnog pamćenja. Prema njemu, samo takav pristup može osigurati da se slični zločini nikada više ne ponove, bilo gdje u svijetu.

Konačna poruka koju Lagumdžija šalje nije samo politička, već i duboko humana i univerzalna. Srebrenica, kaže, ne pripada samo BiH, već čovječanstvu. Njeno mjesto u istoriji više nije moguće negirati, a budućnost mora počivati na iskrenom suočavanju s prošlošću.

Njegovo obraćanje iz Potočara, u vrijeme kada se svijet još uvijek suočava s brojnim oblicima nasilja, poricanja i netrpeljivosti, podsjeća nas da pravda nije trenutni čin, već dug proces koji zahtijeva posvećenost, hrabrost i međunarodnu solidarnost. Dok zgrada UN-a stoji, kako on kaže, i dok svijet vjeruje u civilizacijske vrijednosti, sjećanje na Srebrenicu će živjeti – ne kao rana, već kao zavjet čovječanstvu.

U tom duhu, Lagumdžijina poruka ne ostaje samo na riječima, već poziva na aktivno djelovanje svakog pojedinca i institucije. On jasno ukazuje da sjećanje nije dovoljno ako se ne pretače u odgovornost, kako bi se spriječilo da se zločini poput genocida ponove u bilo kojem dijelu svijeta. U vremenu kada se širom planete pojavljuju novi konflikti i prijetnje ljudskim pravima, primjer Srebrenice i odlučnost ljudi poput Lagumdžije i srebreničkih majki služe kao trajna opomena – da šutnja može biti saučesništvo, a suočavanje s istinom jedini put ka pravednijem i humanijem društvu.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here