Ovaj slučaj iz Zvornika predstavlja težak i uznemirujući primjer porodičnog nasilja, koji je potresao širu javnost i ponovo otvorio pitanje zaštite žrtava nasilja, posebno žena i djece unutar vlastitog doma.
Prema navodima iz optužnice koju je potvrdio Osnovni sud u Zvorniku, B.R. je u februaru ove godine brutalno fizički i psihički zlostavljao svoju suprugu R.J. u porodičnoj kući, pred njihovim maloljetnim kćerkama. Tužilaštvo ga tereti za nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici, djelo definisano u članu 190. stav 3. Krivičnog zakonika Republike Srpske, u vezi sa stavom 1, što dodatno ukazuje na težinu i brutalnost počinjenog nasilja.
Detalji optužnice – šokantni i uznemirujući
U optužnici se navodi da je sve počelo 6. februara, kada je supruga R.J. odbila poslušati njegovu naredbu. B.R. je tada, pred djecom, prisilio ženu da „stoji mirno“ sa rukama pored tijela, a potom joj zadao više udaraca u glavu i rebra. Od batina je pala na krevet, dok su djeca, svjedoci ovih strašnih scena, plakala i bila izložena traumatičnom iskustvu.
Nasilje se nastavilo i u večernjim satima istog dana. Zbog nesporazuma sa djecom, B.R. je opet natjerao suprugu da ide s njim u sobu. Djeca su ih pratila, a on je naredio supruzi da „spusti ramena“, a zatim joj zadao više šamara, nakon čega je pala na krevet i plakala. Kada su djevojčice ušle da vide šta se dešava, R.J. je pokušala da ih umiri, ali joj je B.R. udario glavom u glavu, nastavljajući fizičko i verbalno zlostavljanje.
U optužnici se dalje navodi da je R.J. bio naređen da vodi spisak ponašanja, uključujući termine kada će je on „preventivno tući“. Uz to, izrečene su joj i jezive prijetnje:
“Ja sam prebacio, daj Bože da ćeš jutro dočekati.”
Nakon što je pokušala tražiti pomoć slanjem poruke svekru, B.R. je dodatno eskalirao nasilje, izgovarajući prijetnje i upućujući nove udarce.
Posljedice i stanje žrtve
R.J. je zadobila lake tjelesne povrede – krvne podlive na čelu i ruci, ali ono što je ostavilo najdublji trag jesu psihičke posljedice i strah koji je osjetila i koji ju je natjerao da pobjegne iz kuće kako bi spasila svoj i živote svoje djece.
Šta sada?
Ovaj slučaj ponovo naglašava:
-
potrebu za bržim i efikasnijim institucionalnim reakcijama na nasilje u porodici,
-
važnost prijavljivanja svakog oblika nasilja bez odlaganja,
-
te neophodnost sistemske zaštite žena i djece kao najranjivijih kategorija u ovakvim situacijama.
Takođe, postavlja se pitanje:
-
Zašto se nasilnicima često omogućava da žive sa žrtvama i nakon prvih incidenata?
-
Ima li sistema koji žrtvi automatski pruža psihološku podršku, sigurnost i zakonsku zaštitu?
Dok čekamo ishod sudskog procesa, ono što ostaje jasno jeste da nema opravdanja, ni olakšavajućih okolnosti za ovakav čin. Svaka prijetnja, svaki udarac, svaka suza djeteta ili žene u strahu nije porodični problem, već krivično djelo koje mora biti sankcionisano prenosi pressmediabih
