Uloga Europske unije u rješavanju pitanja nestalih osoba: Govor Željane Zovko
Željana Zovko, zastupnica u Europskom parlamentu, privukla je značajnu pažnju svojom snažnom i emotivnom retorikom tokom plenarne sjednice koja se održala u Strasbourgu. Tema ovog izlaganja bila je Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima i ključna uloga Europske unije u rješavanju teških humanitarnih pitanja koja su rezultat sukoba, poput sudbine nestalih osoba. Ovaj trenutak nije bio samo formalni dio sjednice, već pravi poziv na akciju u vezi s pravima i pravdom za mnoge koji su ostali bez svojih najmilijih tokom ratova devedesetih godina.
U svom govoru, Zovko je naglasila da je Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima nastala kao odgovor na nepravde i kršenja ljudskih prava tokom teških povijesnih trenutaka. Ova deklaracija, koja se prvi put pojavila 1948. godine, postavila je temelje za međunarodnu zaštitu ljudskih prava. Istaknula je važnost primjene ove deklaracije u današnjem geopolitičkom kontekstu, posebice u svjetlu nedavnih sukoba koji su ostavili duboke ožiljke na društvima. Kao članica Europske pučke stranke, Zovko je posebno naglasila bol i patnju koje su prošli narodi Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ukazujući na to kako su ti narodi morali trpjeti posljedice ratova i agresije iz devedesetih.
Podaci koje je iznijela Zovko su alarmantni: u Hrvatskoj je još uvijek nestalo 1.782 osobe, dok se u Bosni i Hercegovini traga za 7.608 nestalih osoba. Ovi podaci nisu samo statistika; oni predstavljaju ljudske sudbine, porodice koje čekaju odgovore i pravdu. Svaka od ovih brojki nosi sa sobom priču o gubitku, bolu i neizvjesnosti. Zovko je jasno stavila do znanja da pitanje nestalih ne smije biti zanemareno i da je neophodno da postane prioritet u pristupnim pregovorima Europske unije sa Srbijom i Crnom Gorom. Njena izjava stvara temelj za daljnju raspravu o odgovornosti tih zemalja za prošlost i poziva ih da otvore arhive kako bi se razjasnila sudbina nestalih.
U nastavku svog izlaganja, Zovko je apelirala na dijalog i transparentnost, ističući da su oni ključni elementi u procesu rješavanja pitanja nestalih. Ona je ukazala na važnost uključivanja svih relevantnih aktera u ovaj proces, uključujući nevladine organizacije, porodice nestalih i međunarodne institucije. Kako je naglasila, kompromisi u vezi s pravima i istinom nisu opcija. Pristupanje Europskoj uniji mora obuhvatiti vrijednosti istine, pravde i ljudskih prava, čime bi se osigurala dugoročna stabilnost i mir u regiji. Njena poruka je jasna: pravda za nestale ne smije biti prepuštena zaboravu, a oni koji imaju ključne informacije o sudbini nestalih moraju preuzeti odgovornost i progovoriti.
Zovko je zaključila svoj govor snažnim pozivom na aktivno uključivanje međunarodne zajednice u rješavanje pitanja nestalih osoba. Kako je istaknula, to dugujemo ne samo nestalim osobama, već i onima koji trenutno trpe brutalne stvarnosti rata. Ova izjava ne samo da se odnosi na prošlost, već se također prožima potrebom za sveobuhvatnim pristupom u procesima koji uključuju ljudska prava i pomirenje u postkonfliktnim društvima. Takav pristup može otvoriti vrata za trajni mir i stabilnost na Balkanu, čime bi se osigurala sigurnija budućnost za sve građane regije.
Zovko također smatra da Europska unija treba postaviti zahtjeve za proces pristupanja kao uvjete koji se odnose na ljudska prava i pravdu. Pravda za nestale osobe trebala bi biti prioritet svih relevantnih vlasti, a ne samo zemalja koje su bile izravno uključene u sukobe. Ovaj pristup ne bi trebao biti shvaćen kao pritisak, već kao prilika za ispravljanje povijesnih nepravdi i izgradnju odnosa povjerenja među narodima. Pozivajući sve zemlje koje su učestvovale u ratovima na Balkanu da preuzmu odgovornost za traženje istine, Zovko naglašava da je to ključno za omogućavanje obiteljima nestalih da dobiju odgovore na pitanja koja su predugo ostala bez odgovora.
Kroz ovakav pristup, Željana Zovko vjeruje da se može stvoriti prostor za pomirenje među narodima. Samo priznavanjem prošlih grijeha možemo koračati prema boljoj i stabilnijoj budućnosti. Također, Zovko je naglasila da bi Europska unija trebala nastaviti podržavati inicijative za razjašnjenje sudbine nestalih, jer se rješavanje ovog pitanja direktno povezuje s izgradnjom povjerenja među narodima Balkana i jačanjem temelja za regionalnu suradnju. U ovom kontekstu, Zovko se osvrnula na primjere uspješnih inicijativa u drugim postkonfliktnim društvima, naglašavajući važnost dijaloga i suradnje u tom procesu.
Na kraju, kroz sveobuhvatne inicijative, Europska unija može postati ključni akter u procesu izgradnje trajnog mira na Balkanu. Zovko nije samo postavila važne kritike na dnevni red, već je i otvorila vrata za dijalog i saradnju koja može dovesti do izgradnje pravednijeg i humanijeg društva, gdje će se poštovati ljudska prava i dostojanstvo svih građana. Ova pitanja ne trebaju biti marginalizirana; naprotiv, ona predstavljaju suštinske izazove s kojima se regija suočava, a njihovo rješavanje može doprinijeti ne samo stabilnosti Balkana već i cijele Europe.
