Jednom je Gospodar upitao meleka smrti: “Jesi li se ikada nasmijao dok si uzimao nečiju dušu?” Melek smrti odgovori: “Jednom sam se nasmijao, jednom sam zaplakao, a jednom sam se uplašio.” Gospodar ga dalje upita: “Šta te nasmijalo?”
Melek smrti reče: “Dok sam se pripremao da uzmem dušu jednog čovjeka, zatekao sam ga kako govori obućaru da mu napravi cipele koje će nositi cijelu godinu. Nasmijao sam se jer sam znao da neće živjeti ni toliko da ih obuje. Uzeo sam mu dušu prije nego što je uspio isprobati cipele.”
Gospodar tada upita: “Šta te je rasplakalo?” Melek odgovori: “Zaplakao sam kad si mi naredio da uzmem dušu jedne žene. Našao sam je u pustinji kako drži svoje novorođenče. Sačekao sam dok ga je spustila na tlo, a zatim sam joj uzeo dušu. Plakao sam zbog bespomoćnog plača napuštenog djeteta koje nije imalo nikoga da brine o njemu.”
Gospodar ga potom upita: “A šta te je uplašilo?” Melek smrti odgovori: “Uplašio sam se kad si mi naredio da uzmem dušu jednog od Tvojih alima. Iz njegove sobe je izbijala svjetlost tako jaka da me svaki put kad bih joj se približio, tjerala da se povratim. Plašio sam se tog nura dok sam mu uzimao dušu.”
Gospodar tada reče: “Znaš li ko je taj čovjek? To je ono dijete koje si ostavio u pustinji kada si uzeo dušu njegove majke. Ja sam preuzeo brigu o njemu i nisam ga prepustio nikome drugom.”
Ova priča nosi duboke poruke i podsjeća nas na nekoliko važnih lekcija. Prvo, ljudski planovi i ambicije su često suprotni stvarnosti i sudbini koju je Allah odredio. Čovjek koji je naručio cipele planirao je budućnost koju nije dočekao, što nas podsjeća na prolaznost života i neizvjesnost sutrašnjice.
Drugo, priča o ženi i njenom djetetu u pustinji nas uči o Božijoj milosti i brizi. Iako je dijete ostalo bez majke, Allah se pobrinuo za njega i od njega napravio velikog učenjaka. Ovo nas podsjeća na Allahovu beskrajnu mudrost i brigu o svakom stvorenju, čak i kada nam situacija izgleda bezizlazno.
Na kraju, priča o alimu i njegovoj svjetlosti pokazuje kako vjera i posvećenost mogu stvoriti takav nur da čak i melek smrti osjeti strah i poštovanje. Ovaj dio priče naglašava važnost duhovnosti i svjetlosti koju vjernici mogu posjedovati kroz svoju pobožnost i iskreno služenje Allahu.
U cjelini, ova priča služi kao podsjetnik na prolaznost života, Božiju milost i brigu, te važnost duhovnosti i vjere. Podsjeća nas da se trebamo truditi živjeti pobožno, oslanjajući se na Allahovu milost i mudrost u svim situacijama.
