Nedavni video-snimak koji se proširio društvenim mrežama ponovo je pokrenuo ozbiljne reakcije u bosanskohercegovačkoj javnosti, naročito zbog njegovog sadržaja koji se direktno odnosi na negiranje genocida u Srebrenici. Glavni akter snimka je Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska, koji na snimku u maniru političke provokacije otvoreno negira presuđeni genocid. Ovakvi postupci nisu nepoznanica, ali njihovo javno izvođenje, uz sveprisutne kamere i društvene mreže, podiže nivo opasnosti i polarizacije među narodima Bosne i Hercegovine.
Posebnu pažnju ovom događaju dao je Ramiz Salkić, zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, bivši logoraš i povratnik u taj entitet. U razgovoru za “Slobodnu Bosnu” upozorio je na opasnosti koje ovakva retorika nosi sa sobom. Prema njegovim riječima, ovakvi ispadi nisu samo povremeni incidenti, već dio mnogo šire i sistematske kampanje kojoj je cilj negiranje historijskih činjenica i oblikovanje svijesti novih generacija kroz mitove i neistine.
Salkić posebno naglašava kako se radi o mitološkom trovanju vlastitog naroda, što u budućnosti može imati ozbiljne posljedice za mir i stabilnost u cijelom regionu. Ova praksa ne dolazi slučajno, već je dio šire strategije koju on opisuje kao “estradizaciju negiranja genocida”. Time se negacionizam nastoji približiti što većem broju ljudi kroz popularne medijske forme i društvene mreže, s ciljem da postane nešto što se normalizuje i prihvata kao istina.
U svom komentaru, Salkić se ne zadržava samo na osudi Dodikovih riječi. On jasno ističe da Tužilaštvo Bosne i Hercegovine mora igrati daleko aktivniju ulogu u sankcionisanju ovakvih pojava. Po njegovom mišljenju, upravo je pasivnost institucija ono što ohrabruje pojedince da se ovako ponašaju bez straha od posljedica. Upozorava da je potrebno hitno dokumentovanje i procesuiranje svih slučajeva negiranja genocida, jer se samo tako može uspostaviti jasan pravni okvir koji neće dozvoliti revizionizam.
Salkić također podsjeća da je genocid nad Bošnjacima pravosnažno presuđen pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, što predstavlja činjenicu koja bi trebala imati neupitan značaj u obrazovanju i kolektivnoj svijesti. Uvođenje sadržaja o genocidu u školski sistem, prema njegovim riječima, ključno je za odgoj novih generacija koje će biti sposobne prepoznati, osuditi i spriječiti buduće zločine.
Posebno ističe sljedeće preporuke:
-
Tužilaštvo BiH mora bez odlaganja reagovati na ovakve slučajeve.
-
Sudski utvrđene činjenice o genocidu trebaju postati dio nastavnog plana i programa u školama.
-
Negacionizam ne smije postati društveno prihvatljiv narativ, već mora biti sankcionisan kao vid društvene i političke destrukcije.
-
Javne ličnosti, naročito one na visokim funkcijama, moraju odgovarati za izjave koje krše osnovna ljudska prava i podstiču mržnju.
Zabrinutost koju Salkić izražava nije pretjerana niti subjektivna – ona dolazi iz ličnog iskustva, ali i iz dugogodišnje političke borbe za ravnopravnost i istinu u entitetu gdje su Bošnjaci i dalje često meta institucionalne i društvene diskriminacije. Njegova poruka je jasna: ako se ovakvo ponašanje ne zaustavi pravovremenim i odlučnim pravosudnim mehanizmima, posljedice će se osjećati mnogo šire od političke sfere.
S obzirom na sve češće javne istupe u kojima se falsifikuju historijske činjenice i vrijeđaju žrtve, potrebno je da se institucije, mediji, ali i građani jasno pozicioniraju prema tom pitanju. Šutnja i ignorisanje samo produbljuju krizu povjerenja među narodima BiH. Stoga, kako ističe Salkić, samo brza i dosljedna kaznena politika može biti djelotvorna brana protiv širenja opasnih ideologija koje negiraju genocid i prijete da naruše temelje mira izgrađenog velikim naporom nakon rata.
U konačnici, ovakve situacije ukazuju na urgentnu potrebu za širim društvenim konsenzusom oko istine, pravde i kulture sjećanja. Zajednička odgovornost svih naroda i institucija u Bosni i Hercegovini jeste izgradnja političkog i obrazovnog ambijenta u kojem će negiranje zločina biti društveno neprihvatljivo, a suočavanje s prošlošću predstavljati temelj za pomirenje. Historijska istina o genocidu u Srebrenici mora ostati nedodirljiva činjenica, ne samo zbog poštovanja prema žrtvama, već i kao ključni stub očuvanja mira i stabilnosti u državi koja je još uvijek duboko podijeljena između različitih narativa. Samo otvoren dijalog, istinito obrazovanje i odlučna institucionalna reakcija mogu voditi ka društvu koje neće tolerisati mržnju, manipulaciju i negiranje patnje nevinih.
