U Bosni i Hercegovini se odvija još jedan ozbiljan institucionalni sukob, ovog puta unutar Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA). Fokus javnosti i političkih aktera je na ponašanju Darka Ćuluma, bivšeg direktora SIPA-e koji se, nakon što je prethodno podnio ostavku, samovoljno vratio na funkciju, izazivajući brojne pravne i političke kontroverze. Ovaj čin naišao je na žestoku osudu dijela političkog spektra, posebno od strane Jasmina Emrića, zastupnika Narodnog evropskog saveza (NES) u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.
Emrić je u svojoj izjavi bio izuzetno jasan i direktan. On smatra da je Ćulumovo ponašanje ne samo neodgovorno, već direktno protivzakonito, jer je time narušeno normalno funkcionisanje jednog od ključnih sigurnosnih organa države. Emrić upozorava na opasnost samovlašća i navodi da su svi elementi za pravnu intervenciju već prisutni, te da je apsolutno neophodno brzo reagovanje od strane Tužilaštva Bosne i Hercegovine.
Prema Emriću, situacija se odvijala ovako:
-
Dana 18. marta 2025., Darko Ćulum je zvanično podnio ostavku na funkciju direktora SIPA-e.
-
Nakon toga je napustio svoju funkciju, ali se nakon čak 81 radnog dana neopravdanog odsustva, bez validne odluke ili postupka, vratio da ponovo obavlja tu dužnost.
-
Time je, prema članu 68. Zakona o upravi institucija BiH, prekršena zakonska procedura i faktički je došlo do nelegalnog preuzimanja državne funkcije.
Emrić smatra da je ovo ponašanje dokaz o zloupotrebi ranije stečenih ovlaštenja, a odgovornost vidi i u predsjedavajućoj Vijeća ministara BiH, Borjani Krišto, protiv koje je također otvoren predmet. Zajedno sa kolegom Šemsudinom Mehmedovićem, Emrić je podnio krivičnu prijavu, očekujući hitne mjere zabrane prema Ćulumu kako bi se spriječilo dalje narušavanje zakonitosti u radu SIPA-e.
Zatražene mjere su sljedeće:
-
Zabrana pristupa zgradi SIPA-e ili približavanja toj instituciji na manje od 50 metara.
-
Zabrana sastajanja i komunikacije s bilo kojim zaposlenim ili ovlaštenim službenikom SIPA-e.
-
Zabrana kontakta sa sljedećim političkim i sigurnosnim akterima:
-
Milorad Dodik
-
Nenad Stevandić
-
Radovan Višković
-
Siniša Kostrešević, direktor Policije RS-a
-
Siniša Karan, ministar unutrašnjih poslova RS-a
-
Naglašeno je da su ove zabrane opravdane ne samo sa stanovišta vladavine prava, već i zbog informacija koje je Emrić dobio direktno od predsjednika Nezavisnog odbora, Enesa Obralije. U pisanom odgovoru, Obralija je jasno naveo da Ćulum ne može više obavljati funkciju direktora SIPA-e, što dodatno potvrđuje nelegitimnost njegovog povratka.
Još jedan ključni aspekt koji Emrić ističe jeste činjenica da je, prema članu 119. Zakona o policijskim službenicima, radni odnos Ćuluma morao biti automatski prekinut zbog dužeg neprekidnog odsustva, čime on gubi status policijskog službenika. Prema toj logici, njegovo ponovno pojavljivanje u SIPA-i nije samo kršenje radne discipline, već i akt protivzakonitog uzurpiranja funkcije.
Posebno je zabrinjavajuća, kako Emrić kaže, apsolutna pasivnost Tužilaštva BiH, koje ni nakon više od mjesec dana od protivpravnog vraćanja Ćuluma na funkciju, nije preduzelo nikakve konkretne mjere. Emrić tvrdi da Tužilaštvo svojim nečinjenjem šalje poruku da se zakon u ovoj državi može slobodno ignorisati.
On ne krije razočaranje u pravosudne institucije, tvrdeći da ovakvo ponašanje podsjeća na ignorisanje ozbiljnog državnog prekršaja, kao da se ne radi o vrhu državne bezbjednosne strukture, već o “nekakvom udruženju građana”. Ova situacija, po njegovim riječima, podriva povjerenje javnosti u državne institucije i otvara vrata daljoj eroziji pravne sigurnosti.
Emrićev apel može se sumirati kao poziv za:
-
Hitnu intervenciju Tužilaštva BiH
-
Primjenu zakonskih mjera prema Darku Ćulumu
-
Jasno distanciranje države od političkih uticaja na policijske i sigurnosne strukture
U pozadini cijelog slučaja očituje se širi problem funkcionisanja državnih institucija u BiH – pitanje političkog uticaja na bezbjednosni sektor, selektivne primjene zakona, i pasivnosti pravosuđa kada su u pitanju visoki funkcioneri. Ukoliko se ne reaguje brzo i odlučno, ovaj slučaj može postati još jedan u nizu primjera koji potvrđuju da se pravna država u Bosni i Hercegovini još uvijek nalazi na klimavim nogama.
