Zašto vulgaran govor ne kvari abdest?

Pitanje: Čuo sam da je daija Elvedin Pezić izjavio da ružan govor ne kvari abdest. Možete li mi objasniti, uz navođenje hadisa ili drugih valjanih dokaza, zašto se abdest ne gubi ružnim govorom?

Odgovor: Poštovani brate, islamski učenjaci su utvrdili opće pravilo koje može biti vrlo korisno muslimanu u svakodnevnom životu. To pravilo glasi: osoba koja ispravno uzme abdest smatra se čista dok ne učini nešto što bi dovelo do gubitka te čistoće, a za takve slučajeve mora postojati jasan dokaz iz objave, bilo iz Kur’ana ili Sunneta.

Ako želimo tvrditi da određena radnja dovodi do gubitka abdesta, moramo imati validan dokaz za to, jer se takvi propisi mogu saznati samo iz vjerskih izvora. Pretraživanjem Kur’ana i Sunneta ne nalazimo nikakvu naznaku da ružan govor uzrokuje gubitak abdesta. Štaviše, islamski učenjaci su jednoglasni u stavu da ružan govor ne kvari abdest. Ovaj konsenzus među učenjacima predstavlja snažan izvor u islamskoj vjeri.

Ibn Munzir, poznat po svojoj posvećenosti prikupljanju stavova učenjaka, rekao je: “Kada osoba pravilno uzme abdest, ona se smatra čista sve dok ne dođe do nečega što jasno pokazuje gubitak abdesta. Svi učenjaci koje smo učili su složni da ružne riječi, laži, potvore ili ogovaranje ne uzrokuju gubitak abdesta niti obavezuju na njegovo ponavljanje.” Ovo mišljenje dijele učenjaci iz Medine, Kufe, hanefijski učenjaci, kao i imam Šafija, imam Ahmed i Ishak.

Primjer iz hadisa ukazuje na to da su poslanici bili upitani o različitim grijesima poput krađe, prevare, laži i gledanja u zabranjeno, i odgovori su bili da takve radnje ne zahtijevaju obnavljanje abdesta. Ovaj odgovor od Ibn Abbasa potvrđuje da se ružan govor ne povezuje sa gubitkom abdesta.

Iako je važno napomenuti da to ne znači da je ružan govor prihvatljiv u islamu, jer se gubljenje abdesta i moralne greške ne mogu povezivati na taj način. Ako neko tvrdi da vulgarnost dovodi do gubitka abdesta, to je pogrešno i nepotrebno opterećuje vjernike. Najbolje je da se slijede učenja islama i izbjegavaju tvrdnje koje nisu zasnovane na vjerskim osnovama.

Greške prilikom uzimanja abdesta:

1. Obavljanje namaza dok trpite potrebu: Ako osoba klanja dok osjeća potrebu za nuždom, to je protivno Sunnetu. Većina učenjaka smatra da je namaz neispravan u takvim okolnostima.
2. Nečišćenje nakon male nužde: Neki ljudi zapostavljaju čišćenje nakon male nužde, što je ozbiljna greška. U hadisu se navodi da je nečišćenje nakon mokrenja razlog za kaznu u kaburima.
3. Ne pranje ruku nakon buđenja: Preporučuje se pranje ruku tri puta prije nego što se stavi u vodu za abdest.
4. Izgovaranje nijeta tokom abdesta: Ne postoji dokaz iz Sunneta da je izgovaranje nijeta potrebno tokom abdesta.
5. Učenje dova prilikom abdesta: Nema osnove za izgovaranje dodatnih dova tokom abdesta osim bismille na početku i dove na kraju.
6. Ostavljanje bismille: Iako neki hadisi govore da je učenje bismille prije abdesta važno, mnogi učenjaci smatraju da su ti hadisi slabi.
7. Mišljenje da je obaveza prati spolni organ: Spolni organ se pere samo nakon nužde, a ne pri svakom uzimanju abdesta.
8. Ne pranje dijelova tijela u potpunosti: Lice, ruke i noge trebaju biti potpuno oprani, uključujući između prstiju i pete.
9. Ispiranje usta i nosa odvojeno: Preporučuje se ispiranje usta i nosa zajedno tri puta.
10. Greška je ne isprati nos dobro: Posebno je važno dobro isprati nos.
11. Rasipanje vode: Treba koristiti malo vode prilikom abdesta, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio štedljiv u potrošnji vode.
12. Ubjeđenje da se dijelovi tijela moraju prati tri puta: Iako se može prati tri puta, to nije obavezno i može se oprati i jednom ili dva puta.
13. Greška je da se pere više od tri puta: Pranje dijelova tijela više od tri puta je zabranjeno.
14. Da osoba pri pranju ruku ne pere šake: Prvo pranje šaka je sunnet, a pranje ruku do lakta je farz.
15. Ne trljanje između prstiju: Trljanje između prstiju je obavezno.
16. Ne pranje lica u potpunosti: Lice treba prati od tjemena do brade, a ne samo dijelom.
17. Ne potiranje čitave glave: Potiranje glave treba biti od vrha tjemena do potiljka.
18. Potiranje glave tri puta: Glava se potire samo jednom, bez obzira na broj pranja drugih dijelova tijela.
19. Uzimanje nove vode za pranje ušiju: Uši se potiru sa vodom koja je ostala na rukama nakon potiranja glave.
20. Potiranje vrata: Nema dokaza da je potrebno potirati vrat.
21. Ne pomjeranje sahata, prstena ili narukvice: Treba pomjeriti prsten ili olabaviti narukvicu da bi voda došla do svih dijelova ruke.
22. Stavljanje nečega što sprečava dolazak vode do tijela: Ako su na noktima ili koži stvari koje sprečavaju dolazak vode, potrebno je ukloniti ih za validan abdest.
23. Abdest na abdest: Ova praksa je izmišljena i nema temelja u islamu.
24. Ubjeđenje da je jedan abdest dovoljan za samo jedan namaz: Poslanik je nekada uzimao abdest za svaki namaz, ali i za sve namaze sa jednim abdestom kada je to bilo prikladno.
25. Ubjeđenje da je potrebo opet uzeti abdest ako na tijelo dođe nečistoća: Uklanjanje nečistoće ne kvari abdest.
26. Ubjeđenje da se mesh po mestvama uzima samo zimi: Mesh po mestvama je dozvoljen tokom cijele godine, bez obzira na godišnje doba.
27. Ubjeđenje da šišanje i sječenje noktiju kvari abdest: Šišanje i sječenje noktiju ne kvari abdest.
28. Ne učenje dove poslije abdesta: Učenje dove poslije abdesta je preporučljivo, jer otvara vrata u Džennet.
29. Odgađanje kupanja kod žena: Žena treba obaviti kupanje čim se očisti, bez obzira na preostalo vrijeme do namaza.
30. Nastupanje ciklusa u vremenu namaza koji nije klanjala: Ako žena doživi ciklus tokom namaskog vremena, treba naklanjati propuštene namaze nakon završetka ciklusa.
31. Neklanjanje nekih namaza zavisno kada se žena očisti: Ako se žena očisti u kasnom vremenu namaza, treba klanjati sve propuštene namaze u tom vremenu.