Staša Košarac, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, nedavno je komentirao prijedlog da bi Oružane snage BiH (OSBiH) trebalo ukinuti. Ovaj njegov stav nije neočekivan, s obzirom na stalne napore političara iz Republike Srpske da se smanji ili potpuno ukine vojna snaga na državnom nivou. Košarac je istaknuo da je, prema njegovom mišljenju, bolje ukinuti OSBiH, a umjesto toga, fokusirati se na jačanje entitetskih vojnih snaga. Ovo je samo dio šire političke strategije koju SNSD predvodi, a koja uključuje i druge aktivnosti usmjerene na smanjenje operativnih sposobnosti OSBiH.
Dodikov SNSD već godinama ulaže napore u slabljenje institucija države, a Ministarstvo odbrane BiH, kao ključna institucija koja upravlja OSBiH, nije izbjeglo ovakve napade. Praktično, različite političke snage u RS-u su kroz različite mjere pokušavale usmjeriti resurse iz Ministarstva odbrane prema vlastitim entitetskim interesima. Jedan od konkretnih primjera toga bila je odbijanje prijedloga Ministarstva odbrane BiH za nabavku specijaliziranih vozila i municije. Nabavka vozila za lakše pješadijske jedinice, kao i municije i minsko-eksplozivnih sredstava, bila je planirana u sklopu šireg procesa modernizacije OSBiH, ali zbog političkog nesuglasja, ta nabavka je odgođena.
Za borbenu spremnost Oružanih snaga, nabavka specijaliziranih vozila kao što su MRAP vozila (mobilna vozila otporna na mine) ključna je za daljnje uključivanje u NATO-ove Snage za brzi odgovor (NRF). Trenutno, OS BiH ima samo starije oklopne transportere M113, koji nisu na istoj tehnološkoj razini kao modernija vozila, što smanjuje njihovu borbenu efikasnost. Isto vrijedi za municiju, jer stariji zalihe municije i minsko-eksplozivna sredstva imaju svoj rok trajanja, a njihovo skladištenje nakon isteka može postati izuzetno opasno. Ove dvije nabavke bile su ključne za unapređenje operativnih sposobnosti Oružanih snaga, no politička neslaganja, posebno s predstavnicima iz Republike Srpske, ometaju njihovu realizaciju.
Staša Košarac, koji je nedavno iznio stav da bi bilo najbolje ukinuti Oružane snage BiH, dolazi iz stranke koja već dugo zagovara smanjenje državnih institucija, a u nekim slučajevima i njihovo potpuno ukidanje. U kontekstu njegove izjave, postavlja se pitanje što bi predstavljalo alternativu u slučaju ukidanja OSBiH. Košarac, naime, nije pojasnio šta bi to konkretno značilo za BiH i što bi bilo sa vojskom Republike Srpske. To su pitanja koja se postavljaju unatoč činjenici da bi povratak na vojsku koja je postojala prije reforme odbrane mogao dovesti do problema u smislu financijske održivosti i operativnih sposobnosti. Naime, VRS koja je prethodno postojala u entitetu RS bila je loše financirana, a infrastruktura koja je tada postojala bila je u vrlo lošem stanju. Čak i nakon reforme odbrane, velik broj tih objekata je i dalje u ruševnom stanju, a sredstva koja su dodijeljena za popravke često su bila usmjerena prema entitetu RS.
Pitanje je također koliko bi entitetska vojska bila financijski održiva, s obzirom na već postojeće financijske poteškoće u RS-u, koje se odnose na slabo financiranje MUP-a i ostalih sigurnosnih struktura. Uz sve to, činjenica je da bi povratak na entitetske vojske mogao ponovno otvoriti etničke podjele, što bi moglo narušiti već postignuti nivoi stabilnosti u BiH.
Iako političari iz Republike Srpske često pozivaju na demilitarizaciju BiH, slabiji entitetski vojni kapaciteti u stvarnosti mogu stvoriti veće sigurnosne prijetnje, osobito u svjetlu geopolitičkih promjena i regionalnih prijetnji, kao što je ruska agresija na Ukrajinu. Kako bi BiH reagirala na takve prijetnje, ostaje pitanje koje nije moguće zanemariti. Poziv na smanjenje Oružanih snaga BiH može biti samo kratkoročna politička strategija, dok dugoročno može ozbiljno ugroziti sigurnost zemlje i njezine međunarodne pozicije.
U zaključku, situacija u vezi s Oružanim snagama BiH jasno pokazuje da političke razlike između različitih entiteta mogu imati dubok utjecaj na borbenu spremnost i sigurnost države. Dok su političke stranke iz RS-a i dalje sklone smanjivati kapacitete centralne vlasti u korist entitetskih interesa, pitanje je hoće li BiH biti u mogućnosti održati svoju unutarnju stabilnost i sigurnost u takvim okolnostima.
