Usvojena Rezolucija u Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda o genocidu u Srebrenici, koja ustanovljava “Međunarodni dan refleksije i komemoracije genocida u Srebrenici 1995.”, izazvala je očekivane burne reakcije. Iako su vijesti u Bosni kratkog vijeka, ovo je trenutak da se osvrnemo na proteklih godinu dana, posebno na napore u usvajanju Rezolucije i na reakcije koje su uslijedile.
Predatorski karakter nacionalističke srpske politike očituje se u tome što su se u Bosni i Hercegovini svjesno suzdržali od likovanja nad usvojenom Rezolucijom. Srpske političke, akademske, medijske, pa čak i vjerske elite nisu iskoristile ovu Rezoluciju da skinu moralnu kolektivnu krivnju sa srpskog naroda. Umjesto toga, nastavili su negirati genocid i braniti genocidne politike.
Strategija režima u Beogradu bila je od početka jasna: napraviti sebe žrtvom, učiniti sve kako bi izbjegli gubitak vlasti i suočavanje s posljedicama svojih odluka. Ovo se može vidjeti kroz dvije slike: prva je slika Vučića za govornicom skupštine s izjavom “stotinu muslimana za jednog Srbina”, a druga je njegova očajnička scena u Generalnoj skupštini UN-a gdje grize srbijansku zastavu.
Uspjeh usvajanja Rezolucije dolazi uprkos snažnim naporima Srbije i podršci koju je dobila od Rusije i drugih država koje su iskoristile priliku za vlastite geopolitičke igre. Srbija je, čak i kupovala glasove manjih država, što pokazuje očaj onih koji su željeli zaustaviti usvajanje Rezolucije.
Unatoč očekivanim izazovima, neočekivano je bilo nejedinstvo unutar probosanskih i bošnjačkih aktera. Sada je važno da se usmjerimo na suštinu Rezolucije i njezine efekte. Moramo jasno definirati što nam ova Rezolucija znači i ne prepustiti narativ Beogradu.
Velikosrpska politika počiva na pretvaranju poraza u pobjede, dok bošnjačka politika sve više klizi ka pretvaranju pobjeda u poraze. Ključno je da se ne zadovoljimo malim pobjedama i ne odustajemo od onoga što možemo ostvariti, čak i ako to nije potpuno.
Pored svih izazova, bitno je raditi na tome da Rezolucija zaživi. Države koje su priznale genocid u Srebrenici treba pozvati da usvoje slične rezolucije u svojim parlamentima i da zabrane negiranje genocida i veličanje zločina.
Usvajanje Rezolucije u Generalnoj skupštini UN-a predstavlja značajnu pobjedu, a njeni efekti će zavisiti od nas i našeg angažmana. Mora se naglasiti da nijedna država tokom diskusije nije negirala genocid u Srebrenici, osim susjeda koji su ga počinili.
Poricatelji ove pobjede žele da ostanemo reaktivni, ali sada imamo priliku da kreiramo aktivnu politiku i ostvarimo daljnje ciljeve. Uspjeh implementacije Rezolucije zavisit će od naše odlučnosti i sposobnosti da se suprotstavimo narativima negatora genocida.
U konačnici, Rezolucija o genocidu u Srebrenici predstavlja priznanje za žrtve i osnovu za pravdu i bolju budućnost. Važno je da njen utjecaj bude pozitivan i trajan, a to možemo postići kroz dosljednu implementaciju i strateška prijateljstva.
