Izraelsko-libanonski sukob, koji uključuje Izrael i Hezbollah, godinama se nalazi u centru bliskoistočnih napetosti, a trenutna eskalacija sukoba predstavlja nastavak ovog dugotrajnog konflikta. Naime, Izrael je nedavno počeo pojačane vojne aktivnosti prema Libanu, s ciljem neutralizacije prijetnji koje dolaze od Hezbollaha. Ova libanska militantna grupa ima dugu historiju sukoba s Izraelom, a dodatno je potpomognuta od strane Irana, što ovaj konflikt čini dijelom šire borbe za moć na Bliskom Istoku. Napadi su intenzivirani početkom oktobra 2023. godine, nakon što je Hezbollah najavio da će nastaviti napade dok Izrael ne postigne dogovor o prekidu vatre s Hamasom, njihovim saveznikom u Gazi.
Izrael je suočen s velikim sigurnosnim izazovima na svom sjeveru, gdje je Hezbollah godinama pozicioniran. U kontekstu tekućeg rata u Gazi, Izrael je bio primoran da evakuira oko 65.000 svojih građana iz područja blizu libanske granice. Ove evakuacije su bile dio preventivnih mjera, u slučaju da Hezbollah krene u veliku ofanzivu, što se na kraju nije desilo. Međutim, izraelski ministar odbrane Yoav Gallant nedavno je izjavio da se vojne operacije preusmjeravaju prema sjeveru i da je cilj omogućiti povratak ovih raseljenih građana na njihova ognjišta.
Razmjena vatre između Hezbollaha i izraelske vojske već je dovela do velikih civilnih i vojnih žrtava na obje strane. U seriji napada, Izrael je nedavno izveo udare na ciljeve u južnom Bejrutu, pri čemu je život izgubilo najmanje 45 osoba, dok su stotine ranjene. Ovi napadi su, prema mišljenju vojnih analitičara, pokušaj da se oslabi Hezbollah, i to ne samo fizički, već i psihološki, jer su ciljane njihove komunikacijske mreže, poput tokivokija i pejdžera. Prije tih napada, desila se serija eksplozija elektronskih uređaja koje su pripadnici Hezbollaha koristili, što je dodatno ugrozilo njihovu sposobnost koordinacije napada i vojne strategije.
Da bi se razumjelo zašto Izrael napada Hezbollah, ključno je sagledati širu sliku. Sukob između ove dvije strane traje već više od četiri decenije, s posebnim naglaskom na činjenicu da je Hezbollah formiran kao odgovor na izraelsku invaziju na Liban 1982. godine. Od tada, Iran pruža značajnu podršku ovoj grupi, finansijsku i vojnu, čime je Hezbollah postao jedna od najsnažnijih vojnih sila u regiji, uz kontrolu nad dijelom libanske politike. Danas se ovaj sukob više ne tiče samo Libana i Izraela, već je povezan s većim geopolitičkim interesima, uključujući rivalstvo između Irana i Izraela.
Izraelska strana navodi da njihovi napadi na Hezbollah imaju dva glavna cilja:
- Neutralizacija prijetnji po sigurnost izraelskih građana – Povratak izbjeglih građana na sigurna područja na sjeveru zemlje moguće je jedino ako se Hezbollahova prisutnost oslabi ili potpuno ukloni iz blizine granice.
- Slabljenje Hezbollahovih vojnih kapaciteta – Ovi napadi uključuju uništavanje skladišta oružja, komunikacijskih uređaja i infrastrukture koju grupa koristi za koordinaciju napada.
Hezbollah, s druge strane, tvrdi da neće prestati s napadima dok Izrael ne postigne sporazum o prekidu vatre s Hamasom u Gazi. Ova koordinacija između Hamasovih i Hezbollahovih snaga pokazuje koliko su ove dvije organizacije međusobno povezane u svojoj borbi protiv Izraela, iako se djelomično razlikuju u ideološkom smislu.
Američka uloga u ovom sukobu također ne može biti zanemarena. SAD je godinama glavni saveznik Izraela i ima značajnu vojnu prisutnost u regiji. Nedavno su poslali dodatne trupe kao odgovor na eskalaciju sukoba, iako nisu precizirali tačan broj vojnika niti njihovu specifičnu misiju. Pored toga, američke diplomate aktivno posreduju u pregovorima između Hamasa i Izraela kako bi se postigao prekid vatre u Gazi. Unatoč naporima, prekid vatre još uvijek nije postignut, a mnogi analitičari vjeruju da bi daljnja eskalacija mogla uključiti još više regionalnih i globalnih aktera, posebno ako Iran odluči direktno intervenirati.
Jedan od ključnih razloga zašto Iran još uvijek nije direktno odgovorio na izraelske napade jeste svjesnost rizika koje bi daljnja eskalacija mogla donijeti. Iako je Iran indirektno uključen kroz podršku Hezbollahovim operacijama, do sada su izbjegavali direktan vojni sukob s Izraelom, unatoč brojnim provokacijama. Tako je, na primjer, Iran relativno suzdržano reagirao na izraelski zračni napad na njihov konzulat u Damasku u aprilu 2024. godine, kao i na ubistvo Ismaila Haniyeha, političkog lidera Hamasa, koje se dogodilo u Teheranu nekoliko mjeseci kasnije.
Zaključak ovog sukoba, međutim, nije na vidiku. Izraelska vojna strategija u posljednjih nekoliko decenija naglašava preventivne napade kao ključni alat u osiguravanju nacionalne sigurnosti, dok s druge strane Hezbollah i Iran vide dugotrajni otpor kao jedini način da postignu svoje političke ciljeve. Dok rat u Gazi i dalje traje, s više od 41.000 poginulih, mnogi u Izraelu vjeruju da je sukob s Hezbollahom neizbježan, što dodatno pojačava tenzije u cijeloj regiji.
Ono što je jasno jeste da bi svaki daljnji korak mogao voditi ka širem regionalnom ratu, a za mnoge promatrače, pitanje nije hoće li sukob eskalirati, već kada i u kojoj mjeri će se to dogoditi.
Izvor: Al Jazeera
