Nakon što duša izađe iz tijela i tvoja smrt se ustanovi, zatečeni ukućani, komšije i prijatelji teška srca požurit će s pripremama za tvoju dženazu. Zatim će doći vrijeme da ponesu tvoje tijelo iz tvoje dunjalučke kuće u tvoju novu kuću! Donijet će te na mezarje, klanjati ti dženazu, a zatim te ponijeti do tvoga kabura!
Donijet će te do mračne, tijesne, hladne, strašne, tišinom ispunjene jame! Tvoj sin, brat, otac, zadnji put se rastaju od tebe spuštajući te u kabur! Daske, od glave ti prema nogama počinju redati, i polahko tvoje tijelo, u kefine umotano, od svakog pogleda zaklanjati! Najbliži se saginju i do zadnje daske te prate pogledom! Zatim se začuje jedan grumen zemlje kako udara o tvoje daske iznad tebe, pa drugi, treći i onda počinje zemlja da sipa.
Ubrzo sve utihne, ljudi se razilaze, odlaze s tvog kabura, vraćaju se svojim kućama i svojoj svakodnevnici!
I sinovi i rođena braća, i oni se vrate kući. S nevjericom te traže po kući, svakog trena iščekujući da ćeš se pojaviti! Teško prihvaćaju da te više nema među njima, da si napustio ovaj svijet, okončao dunjalučki život! A ti, ti si ostao sam u kaburu, u mračnoj, tijesnoj, hladnoj jami! Ostao si bez prijatelja, bez sagovornika, bez pomagača!
Zapitaš li se šta će biti s tobom u kaburu?!
Hajrudin Ahmetović
Ovaj opis dotiče duboku, univerzalnu temu prolaznosti života i neizbježnosti smrti. Kroz vidne slike dženaze, odlaska na mezarje i trenutka spuštanja u kabur, autor nas suočava s pitanjem koje često potiskujemo: Šta ostaje kad sve ovo dunjalučko nestane?
Ključne poruke:
- Priprema za smrt: Smrt nije kraj; ona je prijelaz u novi život. Dunjaluk, sa svim njegovim iskušenjima i ljepotama, je prolazan. Ono što nosimo sa sobom u kabur nisu materijalne stvari, već djela, vjerovanja i odnos prema Stvoritelju.
- Samoća i odgovornost: Kad se zatvore daske i zemlja prekrije kabur, ostajemo sami sa svojim djelima. Nema više pomoći prijatelja, porodice, ili komšija. Naš odnos s Allahom i naša djela postaju naši jedini saputnici.
- Vrijeme za promjenu: Ovakva razmišljanja nisu tu da nas uplaše, već da nas podsjete da imamo još vremena da promijenimo svoje ponašanje i učvrstimo svoju vjeru. Važno je živjeti na način koji će nam donijeti mir u kaburu.
- Svijest o prolaznosti: Koliko god bili zaokupljeni svakodnevnim brigama i užicima, smrt nas podučava poniznosti. Sve što gradimo ostaje iza nas – osim naših djela.
Pitanja za introspekciju:
- Kako živim svoj život?
- Jesam li spreman stati pred Stvoritelja?
- Kakva djela ću ponijeti sa sobom kad dođe taj trenutak?
Ovo nije kraj, već poziv na buđenje – podsjetnik da je svaki dan prilika da se pripremimo za vječnost, dok još imamo vremena.
