Željana Zovko i izazovi demokratije u Turskoj
Željana Zovko, zastupnica u Europskom parlamentu i članica Odbora za vanjske poslove (AFET), nedavno je održala govor koji je izazvao veliku pažnju javnosti i medija. U svom obraćanju, Zovko je izrazila duboku zabrinutost zbog trenutne političke situacije u Turskoj, posebno nakon hapšenja gradonačelnika Istanbula, Ekrema İmamoğlua. Ovaj incident nije samo jedan od mnogih, već simbolizira širi problem sloma demokratije i porasta autokratskih tendencija u zemlji. Turska, nekada model za mnoge šefove država u regiji, sada se suočava s ozbiljnim izazovima koji su doveli do smanjenja sloboda i prava građana.
Autokratski skretanja i ljudska prava
Zovko je u svom govoru naglasila kako Europska unija (EU) mora preispitati svoj pristup prema Turskoj, posebno u svjetlu sve učestalijih kršenja ljudskih prava. Upozorila je na hapsenje političkih protivnika i novinara, kao i na napore turskih vlasti da suzbiju slobodu izražavanja i civilno društvo. Na ilustraciju, nedavna hapšenja brojnih novinara i aktivista, uključujući i ugledne ličnosti poput Özgür Güvenç, jasno pokazuju kako se sloboda medija u Turskoj drastično smanjuje. Ova zabrinutost dolazi u trenutku kada tursko društvo zahtijeva veću slobodu i demokratiju, a EU kao ključni partner ima odgovornost da se aktivno uključi u rješavanje ovih pitanja. Svaka ta represija dodatno odražava ne samo unutrašnje političke borbe već i strah od narodne mobilizacije.
Strateški interesi i moralna odgovornost
Zovko je istaknula da, iako Turska ima značajnu ulogu kao članica NATO-a i ključni igrač u regiji, EU ne smije zanemariti svoje vrijednosti i principe. Prepoznajući stratešku važnost Turske, posebno u kontekstu migracijske krize, Zovko je upozorila na potencijalne učinke ucjena koje Turska može koristiti zbog svog utjecaja na pitanje migracija. U tom kontekstu, Turska se često koristi kao “filter” za izbjeglice koje pokušavaju doći do EU, što dovodi do složenih moralnih dilema dizanja tona o ljudskim pravima nasuprot pragmatizmu sigurnosti. Njena izjava podstiče na razmišljanje o tome kako bi EU trebala balansirati između pragmatizma i demokratije, što je posebno važno u trenutnom globalnom političkom okruženju prepunom neizvjesnosti.
Dvosmjerni standardi i licemjernost
Zovko je također kritikovala licemjerstvo EU kada je riječ o Turskoj. Dok s jedne strane EU surađuje s Turskom u vezi s migracijama i sigurnosnim pitanjima, s druge strane ignorira kršenja ljudskih prava. Ova dvostruka mjerila postavljaju pitanje o kredibilitetu EU kao globalnog lidera u promoviranju ljudskih prava i demokratije. Na primjer, dok se vode pregovori o pristupanju Turske EU, zabilježeni su učestali slučajevi kršenja prava na slobodu okupljanja i izražavanja. Upoznavajući se sa situacijom, mnogi analitičari smatraju da EU jednostavno ne smije omogućiti da se njeni interesi stave ispred osnovnih ljudskih prava. Upozorila je da bi EU trebala primjenjivati dosljedne politike prema svim zemljama koje ne poštuju osnovne demokratske principe, kako bi očuvala svoj ugled i integritet na međunarodnoj sceni.
Obaveza EU prema Turskoj
Zovko je naglasila da EU mora zauzeti jasniju poziciju prema Turskoj, koja bi trebala uključivati konkretne mjere za zaštitu ljudskih prava. Ona smatra da Turska, kao važna članica NATO-a, mora biti odgovorna za svoje postupke i usklađena s međunarodnim standardima u oblasti ljudskih prava. Prema njenom mišljenju, EU ne smije zatvarati oči pred kršenjem temeljnih prava i sloboda, samo zbog geopolitičkih interesa. Ovakva politika ne samo da šteti Turskoj kao društvu, već i potkopava samu osnovu na kojoj je izgrađena Evropska unija.
Put prema jačanju demokratije
Zaključno, Zovko je istaknula da bi EU trebala poduzeti konkretne korake kako bi ojačala demokratiju u Turskoj, što podrazumijeva i politički pritisak. Ona tvrdi da je neophodno da EU prestane s primjenom dvosmjernih standarda i da se jasno postavi prema svim zemljama koje krše temeljne demokratske vrijednosti. Ukoliko EU želi igrati vodeću ulogu u promoviranju demokracije na globalnoj sceni, mora ostati dosljedna u svojim stavovima prema svim partnerima, uključujući Tursku. Ova dosljednost može poslužiti kao primjer za druge države u regiji koje se nalaze u sličnim situacijama.
U današnjem svijetu, gdje se suočavamo s mnogim izazovima, poput migracija i terorizma, važno je da EU ne zaboravi svoje obaveze prema ljudskim pravima i demokratiji. Samo snažnim i dosljednim stavovima može osigurati da se temeljne vrijednosti Unije ne kompromituju, a da se istovremeno zaštiti sigurnost i stabilnost u regiji. **Zovkine poruke su jasne i hitne**: ako EU želi biti vodeći akter u izgradnji demokratskog svijeta, mora se suočiti sa vlastitim unutrašnjim kontradikcijama i pronaći načine da efikasno utiče na razvoj demokratije u Turskoj, a time i u cijeloj regiji.
