Ovo je veoma tužna priča o jednoj porodici iz Bosne koja je živjela u teškom džahilijetu, daleko od Allahovog puta, uprkos svim blagodatima koje im je Svevišnji podario. Ove blagodati su postale iskušenje zbog njihove nezahvalnosti. Mlada žena iz vjerničke porodice udala se za mladića čija je porodica bila daleko od islama i islamskih vrijednosti. U početku braka, teško se navikavala na novi način života, daleko od namaza, posta i druženja s muslimanima. Njena nova porodica slavila je nemuslimanske praznike i prakticirala nemuslimanske običaje.
Vremenom je njena ljubav prema mužu nadvladala ljubav prema Gospodaru. Počela je činiti sve da ga zadovolji, čak i nevjerničkim djelima. Kupovala je alkohol, priređivala zabave i opijala se zajedno s njim i njegovom porodicom. Njeni roditelji su je upozoravali na opasnost takvog života, moleći je da se vrati na Pravi put. Upozoravali su je da će je Allah kazniti zbog nezahvalnosti i nevjerstva, ali ih je ona ignorirala, uvjerena da uživa u svojoj sreći.
Nakon nekog vremena, rodila je sina, što je predstavljalo vrhunac njihove sreće. Njena nova porodica organizirala je veliko slavlje. Mali dječak je odgajan u haramu, učeći imena poslanika i ashaba, ali ne da ih spominje po dobru, već da ih psuje pred nemuslimanskim prijateljima. Kada je dječak napunio devet godina, majka mu je rodila sestricu, a porodica je organizirala novo veselje.
Nedugo nakon rođenja kćerkice, primijetili su da je dječak postao blijed i mršav. U školi se onesvijestio, a nakon pregleda otkriveno je da ima galopirajući kancer pluća. Roditelji su bili u šoku, tražili su mišljenja raznih doktora, ali svi su davali istu dijagnozu: ostalo je svega dva mjeseca života.
Majka se sjetila upozorenja svojih roditelja. Pokajala se i molila Allaha za oprost. Pokušavala je sinu prenijeti ljubav prema Allahu, ali on nije znao ništa dobro o Njemu. Dok je boravila u bolnici, posjetila ju je prijateljica koja je prakticirala vjeru i predložila da ih odvede kući. Dječaku se svidio ručak, ali bolovi su postajali jači. Prijateljica je počela učiti Kur’an, što je smirivalo dječaka. Svaki dan je tražio da se uči Kur’an.
Na dan kada je umro, tražio je da se uči sura Ya’sin. Dok je prijateljica učila, dječak je plakao. Posljednje trenutke proveo je slušajući Kur’an. Umro je mirno, a njegovi roditelji su se vratili vjeri.
Danas, roditelji i njihove familije žive u pokornosti Allahu, zahvalni što ih je iskušao i vratio na Pravi put. Trude se povećati svoja dobra djela, nadajući se da će se pridružiti svojoj plemenitoj ptičici u Džennetu.
