Iako su zakoni o radu u entitetima Bosne i Hercegovine, Federaciji BiH (FBiH) i Republici Srpskoj (RS), u velikoj mjeri usklađeni, još uvijek postoje određene razlike u pravima radnika. Jedna od tih razlika do nedavno je bila vidljiva u pravu na godišnji odmor. Naime, radnici u Federaciji BiH imali su dva dana manje godišnjeg odmora u odnosu na radnike u Republici Srpskoj. Međutim, posljednjom izmjenom Zakona o radu u FBiH, ta razlika je uklonjena, pa radnici u oba entiteta sada imaju pravo na najmanje 20 radnih dana godišnjeg odmora za svaku kalendarsku godinu rada.
Iako je broj dana odmora usklađen, razlike i dalje postoje u načinu korištenja godišnjeg odmora. U Federaciji BiH, zakon jasno propisuje da se zaposlenici ne mogu odreći prava na godišnji odmor. Poslodavci nemaju mogućnost uskratiti ovo pravo niti isplaćivati novčanu naknadu umjesto korištenja odmora. Radnici mogu koristiti godišnji odmor u dva dijela, s tim da prvi dio mora biti u neprekidnom trajanju od najmanje 12 radnih dana, a preostali dio treba biti iskorišten do kraja juna iduće godine. Zakon također omogućava zaposlenicima da iskoriste jedan dan godišnjeg odmora prema vlastitoj želji, uz obavezu da o tome obavijeste poslodavca barem tri dana unaprijed.
U Republici Srpskoj, situacija je nešto drugačija. Iako je radniku u pravilu propisano korištenje godišnjeg odmora u jednom neprekidnom dijelu, zakon dopušta mogućnost korištenja odmora u više dijelova, ali za to je potrebna saglasnost poslodavca. Prvi dio godišnjeg odmora mora trajati najmanje dva radna tjedna, a preostali dio radnik može iskoristiti do 30. juna iduće godine. Zakon također predviđa mogućnost korištenja odmora do istog roka ako radnik zbog opravdanih razloga nije bio u mogućnosti iskoristiti godišnji odmor u tekućoj godini.
Što se tiče prestanka radnog odnosa, zakon RS-a propisuje da radnik kojem prestaje radni odnos ima pravo iskoristiti godišnji odmor prije nego što napusti firmu. Ovo se odnosi i na radnike koji prelaze kod drugog poslodavca, kao i na one koji ispunjavaju uslove za starosnu mirovinu. Ukoliko radnik, zbog greške ili krivnje poslodavca, ne iskoristi svoj godišnji odmor, zakon omogućava naknadu štete u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca.
Iako su ova dva entiteta postigla usklađivanje određenih prava radnika, kao što je broj dana godišnjeg odmora, razlike u načinu njihovog korištenja i dalje ostaju. Radnici u oba entiteta imaju pravo na plaćeni godišnji odmor, a poslodavci su obavezni osigurati da se ta prava poštuju u skladu sa zakonom.
