U španskom parlamentu nedavno je došlo do značajnog političkog istupa koji je uzdrmao ne samo unutrašnju političku scenu, već i odnose s jednom od najkontroverznijih zemalja na globalnom planu. Tokom zasjedanja sa pitanjima i odgovorima u Madridu, premijer Pedro Sánchez upotrijebio je izraz koji do sada nijedan lider velike evropske zemlje nije javno izgovorio u kontekstu aktuelnog sukoba na Bliskom istoku – nazvao je Izrael “genocidnom državom”. Ova izjava, iako nije iznenađenje za one koji pomno prate stavove njegovih koalicionih partnera, izazvala je snažan politički odjek.
Povod za Sánchezevu reakciju bio je istup Gabriela Rufiana, katalonskog poslanika, koji je optužio španskog premijera da unatoč ratnim zbivanjima u Gazi, Španija i dalje održava trgovinske odnose sa Izraelom. Rufian je zahtijevao jasnoću u vezi s vanjskopolitičkom orijentacijom zemlje, postavljajući pitanje dosljednosti vlade u vezi s ljudskim pravima i međunarodnim standardima.
U odgovoru na optužbe, Sánchez je jasno poručio: “Ne poslujemo s genocidnom državom, ne radimo.” Time je potvrdio da njegova vlada ne planira održavati trgovinske odnose s državom koju smatra odgovornom za ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava. Ova rečenica bila je prvi put da je španski premijer javno izrekao takvu ocjenu, što se tumači kao prekretnica u zvaničnoj politici prema Izraelu.
Iako su stavovi krajnje lijevog bloka Sumar, koalicionog partnera vladajuće partije, već ranije išli u ovom pravcu, Sánchez se do sada uzdržavao od direktnog korištenja termina koji bi mogao biti interpretiran kao diplomatski ekstrem. Međutim, očito je da unutrašnji politički pritisci, ali i razvoj događaja na terenu u Gazi, utiču na promjenu njegovog narativa.
Posebno je značajna uloga Yolande Díaz, liderke Sumara i druge zamjenice premijera, koja je više puta optuživala Izrael za genocid nad Palestincima i pozivala na zamrzavanje svih oblika trgovine između Španije i Izraela. Njeni istupi postajali su sve glasniji u posljednjim mjesecima, a sada je jasno da je dio tih stavova pronašao put i do zvanične retorike samog premijera.
Ova situacija otvara niz važnih pitanja:
-
Kako će EU reagovati na ovu izjavu jednog od lidera zemalja članica?
-
Hoće li Španija formalizovati prekid trgovinskih odnosa s Izraelom, i ako da, u kojem obimu?
-
Kakve posljedice može imati ovaj politički potez na odnose Španije sa savezničkim zemljama, uključujući SAD?
Ova retorička eskalacija svakako će biti predmet diplomatskih analiza i komentara, posebno s obzirom na činjenicu da je riječ o zemlji koja ima ozbiljan politički uticaj u okviru Evropske unije. Dosadašnja EU politika prema Izraelu bila je balansirana i uglavnom usmjerena na očuvanje diplomatskog kanala komunikacije, čak i u trenucima velikih napetosti.
U tom kontekstu, Sánchezev istup ne djeluje kao izolovan gest, već kao potencijalni početak redefinisanja španske spoljnopolitičke strategije, s većim naglaskom na ljudska prava i međunarodnu pravdu. Takođe, postavlja se pitanje da li će se i druge članice EU odvažiti da zauzmu jasniji i oštriji stav prema dešavanjima u Gazi, ili će ostati u okviru neutralne diplomatske retorike.
S druge strane, ovakva politika može izazvati reakcije i unutar same Španije. Premijer će se vjerovatno suočiti s kritikama opozicije, koja bi mogla njegov nastup tumačiti kao populistički manevar s ciljem zadržavanja podrške ljevice, naročito u vremenu kada Španiju očekuju važni regionalni i evropski izbori.
Ipak, važno je istaći da se Sánchez u svom odgovoru pozvao na istinu i transparentnost, naglašavajući da nije spreman prihvatiti narative koji ne odgovaraju činjenicama. Time je pokušao jasno staviti do znanja da njegova izjava nije politička improvizacija, već svjesno izrečena poruka, utemeljena na njegovom viđenju dešavanja na terenu.
Na kraju, ova izjava ostavlja otvorena brojna pitanja, ali jedno je sigurno – retorika španskog premijera označila je novu fazu u evropskom pristupu bliskoistočnom konfliktu. Bez obzira na to da li će uslijediti konkretne političke i ekonomske mjere, ova izjava se već sada bilježi kao jedan od najoštrijih istupa evropskih lidera u kontekstu sukoba Izraela i Palestine.
