Politička Debata o Nekretninama i Nacionalnim Identitetima
U recentnoj raspravi koja se odigrala na Face televiziji, potpredsjednik Stranke demokratske akcije (SDA), Haris Zahiragić, i gradonačelnik Istočnog Sarajeva, Ljubiša Ćosić iz SNSD-a, bavili su se kontroverznim pitanjima koja su izazvala podijeljena mišljenja u društvu. Tema razgovora bila je šovinistički prilog RTRS-a, koji je optužio Bošnjake za “masovno kupovanje nekretnina u Istočnom Sarajevu”. Ovaj osvrt na trenutnu situaciju u Bosni i Hercegovini otvorio je vrata za raspravu o identitetima, historijskim traumama i međunacionalnim odnosima.
Debata je započela u prijateljskom tonu, međutim, uskoro je postala napeta. Zahiragić je naglasio da se osjećao dužnim podnijeti krivične prijave protiv RTRS-a, kao i pojedinaca koji su učestvovali u stvaranju spornog sadržaja. Istakao je da su terminologija i narativi korišteni u prilogu izuzetno opasni, potencirajući rizike koji nastaju kada se identiteti pojedinih naroda stavljaju u kontekst nekretninskih transakcija. “Mnogi od ljudi koji tamo žive sada mogu očekivati neprijatnosti”, izjavio je Zahiragić, govoreći o strahu koji može biti uzrokovan ovakvim izjavama. Ova izjava postavlja pitanje koliko javne medijske politike mogu uticati na svakodnevni život građana, posebno u osjetljivim pitanjima poput stambenih prava i nacionalnog identiteta.
Ćosić je, s druge strane, branio svoju poziciju, naglašavajući da se kao gradonačelnik mora brinuti za sve aspekte života u svom gradu. “Znate, kod nas Srba postoji svetac Sveti Vukašin,” rekao je, pokušavajući objasniti svoje stavove o povijesnim događajima i njihovim utjecajem na savremene odnose. Njegove tvrdnje da je “politika podjela među ljudima” izazvale su dodatnu raspravu o tome kako se identiteti oblikuju i mijenjaju tokom vremena, posebno u kontekstu postratnog društva kao što je BiH. Ćosićeva izjava također naglašava važnost razumevanja historijskog konteksta i kako isti može uticati na percepciju i vjerovanja ljudi. Ovo se može ilustrirati kroz primjere iz prošlosti, gdje su promjene u političkoj strukturi često dovele do promjena u nacionalnim identitetima.
U nastavku rasprave, Zahiragić je ukazao na važnost prisjećanja i priznavanja zajedničkih trenutaka i borbi koje su Srbi, Bošnjaci i Hrvati prošli tokom rata. “Trg Heroja smo svi branili zajedno,” naglasio je, podsjećajući na to da su različiti narodi imali zajedničku sudbinu u teškim vremenima. Ovaj naglasak na zajedništvu, međutim, naišao je na otpor, jer je Ćosić insistirao na potrebi da se priznaju i odvojeni identiteti, što je dodatno postavilo pitanje o tome kako pojedini narodi vide jedni druge u savremenom društvu. U ovom kontekstu, važno je razumjeti kako kolektivna sjećanja mogu oblikovati percepciju različitih etničkih grupa i uticati na njihov odnos prema drugima.
U raspravi je također postavljeno pitanje o promjenama u nazivima ulica i institucija u Sarajevu, što je Ćosić iskoristio kao argument za svoju poziciju. Pitanje koje je postavio, “šta ćemo sa 157 ulica u Sarajevu čija su imena promijenjena,” otvorilo je dodatne rasprave o tome kako se historija i identiteti oblikuju kroz nazive i simbole. Ovi nazivi često nose težinu kolektivnog sjećanja i identiteta, dok njihova promjena može izazvati otpor i nezadovoljstvo među određenim grupama. Zahiragić je na ovo reagovao, ističući da je važno ne zaboraviti zajedničku borbu i heroje koji su dali svoje živote u odbrani Sarajeva, naglašavajući da se promjene u nazivima ne trebaju doživljavati kao napad na identitet, već kao priliku za izgradnju nove budućnosti.
Na kraju, razgovor se usmjerio prema pitanjima straha i nesigurnosti koje određeni narodi osjećaju u trenutnom društvenom kontekstu. Ćosić je sugerirao da, ukoliko se stvari nastave razvijati u pozitivnom smjeru, “nijedan čovjek u ovoj zemlji nema razloga za strah.” Ovaj optimističan pogled naišao je na skeptičnost, posebno s obzirom na historijske traume i sjećanja koja često oblikuju međunacionalne odnose. Važno je razumjeti da optimizam ne dolazi samo iz političkih izjava, već i iz svakodnevnog života ljudi koji se bore sa naslijeđem rata i predrasudama. Kao konačni ishod, postavlja se pitanje: kako dalje? Kako se izgraditi budućnost u kojoj će svi narodi moći koegzistirati bez straha i predrasuda? Ova debata svakako postavlja temelje za daljnje razgovore o pomirenju i izgradnji zajedničkog identiteta u Bosni i Hercegovini.
