Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u jednom hadisu naglašava da postoje četiri vrste ljudi kojima će Allah nastaviti davati nagradu čak i nakon njihove smrti. Ovaj hadis nosi značajnu poruku o vječnoj vrijednosti određenih djela koja čovjek može učiniti za svog života, a koja mu osiguravaju stalnu korist na Ahiretu.
Prva kategorija ljudi su oni koji umru na Allahovom putu. To su oni koji su posvetili svoj život borbi za istinu, pravdu i vjeru, bilo da se radi o fizičkom džihadu ili o borbi perom, riječima i djelima u ime Allaha. Njihova smrt u tom stanju osigurava im trajnu nagradu jer su svoje živote posvetili uzvišenom cilju.
Druga grupa ljudi su učitelji koji podučavaju druge korisnim znanjima. Njihova nagrada ne prestaje sa smrću, već traje sve dok se ljudi koriste tim znanjem koje su stekli od njih. Bilo da se radi o vjerskim ili svjetovnim znanostima, svaki put kada neko iskoristi to znanje za dobro, nagrada će i dalje dolaziti onome ko ih je podučavao.
Treća skupina su oni koji ostave trajnu sadaku, poznatu kao vakuf. Ova sadaka može biti u različitim oblicima, kao što su izgradnja džamije, škole, bolnice ili čak sadnja drveta. Sve dok ta dobra djela i dalje koriste ljudima, onaj ko ih je učinio nastavit će primati nagradu od Allaha, čak i nakon svoje smrti.
Na kraju, četvrta kategorija su roditelji koji iza sebe ostave dobro odgojeno dijete koje moli Allaha za njih. Dijete koje je odgojeno u duhu islama i koje redovno čini dove za svoje roditelje, predstavlja neiscrpan izvor dobrih djela za svoje roditelje. Svaka dova tog djeteta za oprost i milost svojih roditelja donosi im stalnu nagradu na Ahiretu.
Ovaj hadis, koji bilježe Ahmed b. Hanbel i Taberani, nas podsjeća na važnost činjenja dobrih djela koja imaju trajni utjecaj, kako bismo osigurali stalnu nagradu i nakon smrti. Neka nas Allah uputi da budemo među onima koji čine ovakva djela i time osiguramo svoje mjesto među vječnim nagrađenima.
