Izjava Aleksandra Vulina, potpredsjednika Vlade Srbije, da je „jedino rješenje za krizu u BiH“ povlačenje Evropske unije i bošnjačkog rukovodstva, predstavlja nastavak već viđene retorike koja se iz Beograda i Banje Luke koristi za legitimizaciju politike Milorada Dodika. Vulin je poručio da se mora poštovati „49 posto teritorije“ te da se ne može praviti Bosna i Hercegovina bez uvažavanja Republike Srpske, implicirajući da je svaki pokušaj jačanja državnih institucija zapravo atak na RS.
Paralelno s tim, Milorad Dodik nudi svoje „rješenje“: spremnost da povuče zakone usvojene u Narodnoj skupštini RS – zakone kojima se onemogućava rad ključnih državnih institucija u tom entitetu – ali samo ako visoki predstavnik Christian Schmidt povuče zakone koje je on donio, a na osnovu kojih je Dodiku podignuta optužnica. Ovakav stav zapravo predstavlja pokušaj trgovine pravdom, pri čemu bi se Dodik oslobodio pravne odgovornosti u zamjenu za ustupke koji direktno slabe pravni poredak BiH.
Paradoks Dodikove logike leži u tome što vlasti RS-a već mjesecima tvrde da Schmidtovi zakoni „ne važe“ i „nisu legitimni“, no sada upravo te zakone koristi kao adut za svoju političku i pravnu zaštitu. Takva retorika jasno pokazuje da se ne radi o istinskoj spremnosti na kompromis, već o pokušaju političkog spašavanja kroz međunarodni pritisak.
U ovom kontekstu, Vulinova izjava djeluje kao dodatni mehanizam pritiska na EU i probosanske aktere da pristanu na „dijalog“ čiji su uslovi već unaprijed određeni. Umjesto istinskog dijaloga, riječ je o ultimatumima upakovanim u priču o kompromisu.
S obzirom na sve češće izjave o „završnim fazama krize“, kao i na paralelne poruke iz Beograda i Banje Luke, jasno je da strategija destabilizacije i pritisaka nije napuštena – naprotiv, ona je prilagođena novim okolnostima, koristeći jezik „dijaloga“ kako bi se prikrili stvarni ciljevi: amnestija za odgovorne i slabljenje države BiH prenosi radosno.com
