Politička Etička Dilema: Korištenje Vještačke Inteligencije u Politici
U savremenom političkom okruženju, gdje se tehnologija sve više integriše u različite aspekte života, postavlja se pitanje etike korištenja vještačke inteligencije (AI) u javnim govorima i političkim porukama. Nedavna izjava Nebojše Vukanovića, zastupnika u Narodnoj Skupštini Republike Srpske, o potpredsjednici Ana Ljubojević, pokrenula je važnu diskusiju o ovom fenomenu. Vukanović je tvrdio da je Ljubojević koristila AI alat – ChatGPT, da bi sastavila javnu poruku, što je izazvalo brojne reakcije u medijima i šire. Ova situacija ne samo da odražava trenutne tendencije u političkoj komunikaciji, već i pruža uvid u šire moralne i etičke dileme koje se javljaju s razvojem tehnologije.
Vukanovićeva Kritika
U svom izlaganju, Vukanović je istakao kako je Ljubojević objavila tekst koji je u potpunosti generisan od strane vještačke inteligencije. Ova situacija je, prema njegovim riječima, pokazatelj da osoba na tako visokom položaju ne može samostalno kreirati političku komunikaciju.
On je naglasio: „Tužno je da neko ko rukovodi Narodnom skupštinom Republike Srpske ne može napisati par suvislih rečenica bez pomoći vještačke inteligencije.” Ova izjava postavlja važno pitanje o sposobnostima i pripremljenosti političkih lidera da komuniciraju efektivno i autentično.
Kritičari su također ukazali na to da ovakvo korištenje AI može stvoriti lažan dojam stručnosti i sposobnosti, što može na kraju dovesti do gubitka povjerenja građana u njihove izabrane predstavnike.
Etika Korištenja Tehnologije
Korištenje vještačke inteligencije u pisanju političkih poruka otvara mnoge etičke dileme. Da li je prihvatljivo da političari koriste AI alate za kreiranje sadržaja koji bi trebao predstavljati njihove lične stavove i uvjerenja? Vukanović smatra da je objavljivanje teksta generisanog od strane AI-a bez ikakvih izmjena ili ličnog pečata problematično.
U političkom diskursu, autentičnost i transparentnost su ključni, te je potrebno razmisliti o posljedicama koje ovakvo ponašanje može imati na povjerenje birača. Na primjer, istraživanja su pokazala da birači cijene političare koji su otvoreni i iskreni u svom izražavanju.
Korištenje AI može umanjiti tu otvorenost, učiniti komunikaciju hladnom i neosobnom, što može odvratiti birače od podrške takvim političarima.
Reakcije Javnosti i Medija
Reakcije na Vukanovićevu kritiku nisu izostale. Mnogi mediji su prenijeli ovu priču, a komentari građana varirali su od podrške Vukanoviću do brane Ljubojević, ističući da je korištenje tehnologije u savremenoj komunikaciji neizbježno.
Neki su izrazili zabrinutost da bi prekomjerno oslanjanje na AI moglo umanjiti ljudski element u politici, dok su drugi vjerovali da je to samo alat koji može olakšati rad političara. „Tehnologija je ovdje da ostane,” rekli su neki, naglašavajući potrebu za prilagođavanjem novim uslovima.
Ova podijeljena mišljenja također reflektuju širi kontekst kako društvo percipira tehnologiju, posebno u vremenima kada se suočavamo s brzim promjenama i izazovima koje donosi digitalizacija.
Utjecaj na Izborni Proces
Ova situacija također može imati dalekosežne posljedice po izborni proces. Ako se političari počnu oslanjati na AI alate za kreiranje svojih javnih poruka, to može značiti da se smanjuje njihova odgovornost prema biračima. Građani bi mogli izgubiti povjerenje u političke lidere koji ne pokazuju sposobnost da razmišljaju kritički i autonomno.
Vukanović je ukazao na to kao na važan problem, ističući da je važno da birači znaju ko ih predstavlja i šta njihovi predstavnici zaista misle.
Dodatno, postoji rizik da bi političke stranke mogle koristiti AI kako bi manipulirale percepcijom javnosti ili oblikovale narative koji ne odražavaju stvarne stavove članova stranke, čime bi se dodatno pogoršala politička kultura i povjerenje među biračima.
Zaključak: Budućnost Političke Komunikacije
Na kraju, situacija oko korištenja vještačke inteligencije u političkom diskursu postavlja važno pitanje o budućnosti političke komunikacije. U svijetu gdje tehnologija napreduje brže nego ikad, političari će morati pronaći balans između korištenja novih alata i očuvanja svoje autentičnosti.
Bez obzira na to kako se tehnologija razvijala, ljudski dodir ostaje ključan u politici, a izazov će biti kako integrirati inovacije bez gubitka povezanosti s biračima.
Ova dilema postaje još složenija u kontekstu globalizacije, gdje informacije putuju brže nego ikad, a političari se suočavaju sa pritiscima da budu „u trendu” s tehnologijom.
Vijekovi političke tradicije ne mogu se zanemariti, a budućnost političkog diskursa zavisi od sposobnosti političara da se prilagode novim izazovima, dok istovremeno zadržavaju svoju suštinsku ljudskost.
Kako bi se izgradilo povjerenje među biračima, političari moraju biti spremni na otvoren razgovor o etici korištenja tehnologije i transparentno informisati javnost o svojim metodama komunikacije.
