Nebojša Vukanović, poznat po beskompromisnim javnim nastupima i kritikama vlasti, ponovo je uputio žestoke riječi na račun predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, nakon vijesti da mu je Sud Bosne i Hercegovine ukinuo pritvor. U svom javnom obraćanju, Vukanović nije štedio riječi, optužujući Dodika za kukavičluk, licemjerje i političko licitiranje narodom i institucijama.
Vukanović ističe da je Dodik, iako je godinama tvrdio da ne priznaje državne institucije Bosne i Hercegovine, uključujući Sud BiH, Tužilaštvo i SIPA-u, sada ipak povio glavu i otišao u Sarajevo da se nagodi sa, kako ih je ranije nazivao, „nelegalnim“ organima. Njegova odluka da se ipak pojavi pred sudskim organima predstavlja, prema Vukanoviću, jasnu potvrdu političke slabosti i nedosljednosti.
U komentaru koji je objavio na svom blogu, Vukanović Dodika opisuje kao „kukavicu bez imalo časti i obraza“ koji je, uprkos bučnim najavama o nepriznavanju suda i državnih struktura, ipak otišao u „mrsko Sarajevo“, mjesto koje je Dodik ranije znao pogrdno zvati „Teheranom“. Tamo je, navodi Vukanović, dao izjavu tužiocima i sudijama, iako ih je u brojnim prilikama nazivao nelegitimnim.
Nadalje, Vukanović izražava ogorčenje zbog toga što su mjeseci političke i institucionalne nestabilnosti u Republici Srpskoj izazvani, kako tvrdi, isključivo Dodikovim manipulacijama i izazivanjem kriza. Podsjetio je da je MUP Republike Srpske bio prisiljen sprovoditi mjere koje su bile pravno upitne, i sada kada se Dodik povuče i nagodi, ti isti službenici ostaju izloženi mogućim pravnim posljedicama.
U svom istupu, Vukanović je naveo nekoliko ključnih stavki koje, prema njemu, pokazuju štetu koju je Dodik prouzrokovao:
-
Republika Srpska je dovedena u vanredno stanje bez stvarne potrebe.
-
Policija je iskorištena za lične političke ciljeve.
-
Narod je obmanut pričama o nezavisnosti i nepokolebljivosti.
-
Sudske odluke i nadležnosti Narodne skupštine RS su pregažene.
On poziva opozicione partije da zatraže vanrednu sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske, kako bi se raspravilo o činjenici da su odluke tog tijela prekršene i da je, po njegovim riječima, institucija dodatno osramoćena i izigrana.
Vukanović ide i korak dalje, iznoseći teške optužbe na račun državnih institucija, postavljajući pitanje da li je u pravosuđu došlo do političke trgovine. Aludira na mogućnost da su, kako kaže, „jude“ iz suda i tužilaštva uzeli „srebrnjake“ i „ponovo prodali državu“, povlačeći paralele sa istorijskim izdajama.
Posebno emotivan ton osjeća se u dijelu gdje govori o ličnoj borbi protiv, kako kaže, mafijaškog sistema i korupcije. Govori o godinama provedenim po sudnicama, o desetinama postupaka u kojima je, kako tvrdi, nepravedno gonjen. Više od 100.000 KM mu je, kaže, već „oteto“ kroz drakonske sudske kazne, dok lopovi i nasilnici slobodno šetaju i bivaju smatrani uglednicima.
Navodi i da njegova porodica trpi posljedice zbog njegovog javnog angažmana, ali da neće odustati jer smatra da govori istinu koju mnogi ne žele čuti. Pita se, retorički, da li je poruka građanima da treba biti kriminalac kako bi bio poštovan, i da li se društvo zaista temelji na nasilju, laži i nepravdi.
Njegove riječi pokazuju ne samo ogorčenost, već i duboku zabrinutost za stanje pravde, morala i zakonitosti u zemlji. Po njemu, slučaj Dodik nije samo politički, već i simptom dublje bolesti institucija koje su, kako tvrdi, izgubile kredibilitet.
Za kraj, Vukanović poručuje da ovaj slučaj ne treba posmatrati kao kraj, već kao početak novog političkog otvaranja i osvješćenja naroda, jer – kako kaže – „istina je dugoročno najjače oružje protiv laži i obmane“.
U konačnici, čitava situacija, kako ističe Vukanović, može poslužiti kao važna lekcija za građane Bosne i Hercegovine – da politička lojalnost bez odgovornosti vodi u institucionalni haos, a javni interes često biva žrtvovan zbog privatnih ambicija. On naglašava da se borba za pravdu, istinu i transparentnost ne smije zaustaviti, bez obzira na to koliko teška i iscrpljujuća bila. Upravo kroz ovakve događaje, tvrdi, narod ima priliku pročitati karakter svojih lidera, razlikovati deklaracije od stvarnih postupaka, te odlučnije tražiti promjene koje će osigurati pravedniji sistem za sve.
