U sve složenijem političkom okruženju Bosne i Hercegovine, gdje se svakodnevno prepliću nacionalni interesi, međunarodni pritisci i unutrašnji politički obračuni, istup Nebojše Vukanovića, lidera Liste Za pravdu i red, predstavlja oštar i direktan komentar na trenutna dešavanja. Njegove tvrdnje usmjerene su prije svega protiv lidera SNSD-a, Milorada Dodika, za kojeg kaže da je spreman žrtvovati institucije i interese Republike Srpske zarad vlastite političke sigurnosti.
Prema Vukanovićevim riječima, Dodik u svojoj potrazi za podrškom otvoreno nudi prirodna bogatstva Republike Srpske najuticajnijim svjetskim liderima, uključujući Trampa, Putina, Orbana, Vučića, Milanovića, pa čak i američku administraciju. Cilj je jasan – zadržati vlast po svaku cijenu, čak i ako to znači potpuno urušavanje unutrašnje autonomije RS-a.
Jedan od ključnih naglasaka njegovog izlaganja odnosi se na “izvorni Dejtonski sporazum”, koji je prema Vukanoviću potpuno devastiran upravo u mandatima SNSD-a. On tvrdi da je većina prenosa nadležnosti sa entitetskog na državni nivo obavljena upravo dok je SNSD bio na vlasti, čime je, kako kaže, Dodik direktno sudjelovao u slabljenju entitetskih institucija.
U svom gostovanju na Euronewsu, Vukanović je iznio niz ozbiljnih optužbi:
-
Dodik je, prema njegovim riječima, uzurpator, koji sistematski ponižava opoziciju.
-
Spreman je učestvovati u novoj međunarodnoj konferenciji kako bi, kroz eventualni novi politički dogovor, postigao sopstvenu amnestiju od sudskog gonjenja.
-
Takav kompromis bi, kako upozorava, mogao voditi ka dodatnom slabljenju pozicije Republike Srpske.
Osim Dodika, Vukanović se osvrnuo i na lidera HDZ-a BiH, Dragana Čovića, koji prema njegovim riječima koordinira političke poruke sa Dodikom, naročito kada je riječ o temi federalizacije BiH. Obojica koriste sličan politički vokabular kada komentarišu međunarodnog predstavnika u BiH, Christiana Schmidta, što po Vukanoviću jasno ukazuje na sinhronizovanu političku agendu.
On tvrdi da je Čović, iako uglavnom djeluje „u rukavicama“, sve direktniji, posebno nakon pojačanih kritika koje mu je uputio upravo Vukanović. Prema njegovom mišljenju, unutar hrvatskog političkog korpusa u BiH, HDZ je kreirao politički monopol, gdje se ne dopušta pluralizam, a svaka opozicija biva ušutkana.
U tom kontekstu, Vukanović navodi i ulogu Željane Zovko, europarlamentarke iz reda HDZ-a, koja prema njegovim riječima nedvosmisleno pokazuje kako se kroz Dodikove poteze pokušava otvoriti put za stvaranje trećeg entiteta. Dodik, smatra on, igra ulogu korisnog instrumenta, dok hrvatska strana pokušava izvući političku korist kroz redefinisanje unutrašnje strukture BiH.
Vukanović posebno apostrofira nedavni dolazak hrvatskog premijera Andreja Plenkovića u Mostar, ocjenjujući ga kao ključan trenutak u dogovoru između Čovića i Dodika. Navodi da je tada Dodik tajno boravio u Mostaru i da su tom prilikom hrvatski i srpski lideri postigli prešutan dogovor: kupiti Dodiku političko vrijeme kako bi se spasio od unutrašnjih i međunarodnih pritisaka, dok se zauzvrat HDZ nada ustupcima koji bi išli u pravcu formiranja trećeg entiteta.
Vukanovićeve tvrdnje dodatno ukazuju na nekoliko ozbiljnih problema unutar trenutne političke strukture:
-
Personalizacija vlasti, gdje se javni interesi podređuju političkom opstanku pojedinaca.
-
Manipulacija međunarodnim narativima, gdje se određeni lideri pokušavaju prikazati kao nezaobilazni partneri međunarodnim silama.
-
Izostanak odgovorne opozicione kontrole, jer, kako tvrdi, svaka ozbiljna rasprava i debata se guši institucionalnim silama.
-
Sistematsko razaranje ravnoteže Daytonskog sporazuma, pod izgovorom novih političkih rješenja.
Na kraju svog izlaganja, Vukanović upozorava da je ovakva politička taktika izuzetno opasna po stabilnost BiH, jer ne samo da se razgrađuje izvorni tekst Dejtonskog sporazuma, nego se i direktno podrivaju mehanizmi zaštite kolektivnih interesa, prije svega srpskog naroda u BiH.
Prema njegovim riječima, “slama spasa” za Dodika ne dolazi bez cijene, a ta cijena je budućnost entiteta i njegovih institucija. Ističe da se iza zavjese političkih dogovora i poziva na mir krije dublja strategija političke trgovine, u kojoj su entitetska stabilnost i ustavni poredak stavljeni na kocku.
U zaključku, Vukanović poziva građane i političke aktere da budno prate tokove vlasti i ne nasjedaju na populističke parole koje dolaze iz vrhova politike. Ukoliko se nastavi sa ovakvim načinom upravljanja državom, posljedice bi mogle biti ozbiljne, dugoročne i teško popravljive za čitavu Bosnu i Hercegovinu.
