U posljednjim obraćanjima javnosti, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić iznio je niz zabrinjavajućih procjena o stanju globalne i regionalne sigurnosti, pozivajući se na zaključke donesene nakon sjednice Savjeta za nacionalnu bezbjednost Srbije. U fokusu njegovog izlaganja bila su tri ključna pitanja: regionalna vojna i politička bezbjednost, energetska sigurnost te nedavni američki vojni potez na teritoriji Venecuele. Prema njegovim riječima, svi ovi elementi ukazuju na duboke promjene u međunarodnim odnosima i na potrebu da se Srbija prilagodi novoj realnosti u kojoj, kako tvrdi, dosadašnja pravila više ne važe.
U razradi svojih stavova, Vučić je posebno naglasio da se svjetski poredak kakav je postojao decenijama ubrzano urušava. On smatra da se institucije poput Ujedinjenih nacija sve češće marginaliziraju i da njihova pravila ostaju samo formalno zapisana, bez stvarne snage na terenu. Kao ilustraciju takvog stanja naveo je događaje u Venecueli, uz tvrdnju da su reakcije pojedinih evropskih zemalja pokazale odsustvo principijelnosti i dominaciju uskogrudnih interesa. Prema njegovom tumačenju, savremeni svijet funkcioniše po logici sile, gdje odlučuje onaj ko ima veću moć, a ne onaj ko se poziva na pravo i međunarodne norme.
Poseban dio izlaganja bio je posvećen bezbjednosnim izazovima u regionu jugoistočne Evrope, gdje Srbija, prema Vučiću, ima složenu i osjetljivu poziciju. On je istakao da se ta složenost dodatno produbljuje kontinuiranim procesima naoružavanja u neposrednom okruženju Srbije. Kao jedan od najproblematičnijih primjera naveo je jačanje vojnih kapaciteta Prištine, koje, po njegovim riječima, ide direktno protiv Povelje UN-a i Rezolucije 1244, dok se istovremeno te međunarodne norme, kako tvrdi, prešutno ili otvoreno zanemaruju od strane velikih zapadnih sila i nekih regionalnih aktera.
U tom kontekstu, Vučić je upozorio i na novostvoreni savez između Prištine, Tirane i Zagreba, koji vidi kao ozbiljnu prijetnju bezbjednosti i teritorijalnom integritetu Srbije. Taj savez, prema njegovim riječima, ne ostaje samo na političkoj saradnji, već se razvija i u vojno-tehničkom pravcu, uključujući zajednički rad na razvoju i proizvodnji složenih borbenih sistema. On je naglasio da Srbija takve procese pažljivo prati i da se, pored praćenja, aktivno priprema za potencijalne izazove.
U tom smislu, predsjednik je najavio značajna ulaganja u vojnu industriju i jačanje odbrambenih kapaciteta države. Prema njegovim riječima, planirano je:
-
povećanje ljudskih kapaciteta u vojsci za oko 30 posto,
-
udvostručenje materijalnih i tehničkih sredstava u narednih godinu i po dana,
-
kombinovanje domaće proizvodnje sa nabavkom opreme iz inostranstva,
-
dodatno popunjavanje i osnaživanje specijalnih jedinica.
Vučić je pritom naglasio da Srbija više nije slaba i zapostavljena vojska kakva je bila prije 2015. godine, te da se sada radi o ozbiljnom sistemu koji ima potencijal za dalji rast i modernizaciju. Cilj tih mjera, kako je naveo, nije izazivanje sukoba, već osiguravanje spremnosti u slučaju da se bezbjednosna situacija pogorša.
Govoreći o širem međunarodnom kontekstu, predsjednik je zaključio da događaji poput onih u Venecueli šalju jasnu poruku manjim i srednjim državama: u kriznim situacijama ne mogu se osloniti na pomoć drugih. Prema njegovim riječima, Srbija ne očekuje direktnu prijetnju od velikih svjetskih sila, ali mora biti spremna na pritiske i eventualne izazove iz regiona. U tom smislu, naglasio je potrebu oslanjanja na vlastite snage, ističući da će, ako dođe do problema, Srbija imati samo sebe kao oslonac.
U zaključnom dijelu obraćanja, Vučić je ocijenio da se kritike i napadi na njega lično, kao i na srpsku vojsku, pojačavaju upravo zbog ovakve politike samostalnosti i jačanja odbrambenih kapaciteta. On smatra da se time želi oslabiti odlučnost države da štiti svoje interese. Ipak, poručio je da Srbija neće odustati od tog puta, jer, kako je naglasio, dobro pripremljena država ima veću šansu da sačuva mir nego ona koja zanemaruje vlastitu bezbjednost.
