Sura Jasin je među muslimanima širom svijeta prepoznata kao jedna od najvažnijih i najdragocjenijih sura u Kur’anu. Većina vjernika vjeruje da je njeno učenje posebno blagoslovljeno, te da donosi mnoge koristi u raznim prilikama. Često se uči prilikom smrti, na dženazama, za duše umrlih, tokom “mubarek” noći, i u drugim posebnim situacijama. Ova praksa, iako rasprostranjena, ima svoje korijene u različitim tradicijama i običajima koji su se razvili u različitim muslimanskim zajednicama, zavisno od kulture i mjesta.
Međutim, kada se analiziraju izvori islamskog učenja, posebno hadisi i praksa prvih generacija muslimana, jasno je da nema vjerodostojnog dokaza koji bi podržao ove prakse. Niti Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashabi ili tabi’ini nisu posebno izdvajali suru Jasin kao onu koju treba učiti u spomenutim situacijama. Jedini izuzetak je učenje ove sure osobi koja je na samrti, o čemu postoje određeni dokazi, ali i ta praksa ima svoje specifičnosti i različite interpretacije među učenjacima.
Osim učenja na samrti, ne postoji nijedan vjerodostojan hadis koji bi ukazao na posebne vrijednosti sure Jasin u određenim prilikama. Iako postoje hadisi koji govore o vrijednosti učenja Kur’ana općenito, specifične tvrdnje o suri Jasin, poput one da je ona “srce Kur’ana” ili da se njenim učenjem ostvaruju posebne koristi, uglavnom potiču iz slabih, vrlo slabih ili čak izmišljenih predaja.
Jedan od često citiranih hadisa glasi: “Jasin je za ono za što se uči.” Međutim, ovaj hadis se ne može naći u vjerodostojnim zbirkama hadisa, niti je prenešen kroz pouzdane lance prenosilaca. Slično tome, hadis koji kaže: “Ko prouči Yasin na početku dana, ispuniće mu se njegova potreba,” također je slab i nepouzdan, zbog nedostataka u lancu prenosilaca.
Još jedan poznat hadis navodi da je “srce Kur’ana Yasin,” te da onaj ko prouči ovu suru ima nagradu kao da je proučio cijeli Kur’an deset puta. Iako ovo zvuči privlačno, ovaj hadis je također ocijenjen kao neosnovan, zbog prisustva ravija (prenosioca hadisa) koji su poznati kao nepouzdani ili skloni fabriciranju hadisa.
Neke muslimanske zajednice također prakticiraju učenje sure Yasin na mezarju ili prilikom posjete kaburovima roditelja, vjerujući da će to donijeti oprost umrlima. Međutim, i ova praksa nema uporište u vjerodostojnim hadisima, a mnogi islamski učenjaci su jasno istakli da se radi o neispravnoj praksi.
Rezimirajući, dok su mnogi hadisi vezani za suru Yasin široko rasprostranjeni među muslimanima, većina njih je ili slaba ili izmišljena. Preporuka islamskih učenjaka je da se drži ispravnog šerijatskog učenja i da se ne pridaje posebna važnost nijednoj suri, uključujući Yasin, u situacijama za koje nema jasnih dokaza iz vjerodostojnih izvora. Korištenje Kur’ana u bilo kojem ibadetu mora biti zasnovano na pouzdanim izvorima, a svaka praksa koja nema oslonca u vjerodostojnim hadisima treba biti izbjegnuta.
