Kritike na račun visokog predstavnika u BiH: Izjave Željke Cvijanović
Na nedavnoj sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine i trenutna predsjedavajuća, Željka Cvijanović, iznijela je niz oštrih kritika usmjerenih prema visokom predstavniku u BiH, Christianu Schmidtu. Ova sjednica privukla je veliku pažnju, ne samo međunarodne zajednice, već i domaće javnosti, s obzirom na ozbiljnost iznesenih optužbi i zahtjeva. Cvijanović je u svom izlaganju jasno definisala svoje stavove o legitimitetu Schmidta i njegovim akcijama unutar okvira međunarodnog prava i Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Na samom početku svog izlaganja, Cvijanović je naglasila da se obraća kao predstavnica građana Republike Srpske. U njenom govoru, Dejtonski sporazum je opisan kao rezultat hrabre diplomatije, iako daleko od savršenstva, i kao pravno obavezujući dokument sa posebnim osvrtom na Aneks 4 (Ustav BiH) i Aneks 10, koji definiše mandat visokog predstavnika. Ovo je posebno važno jer se, prema njenim riječima, Schmidt suočava s ozbiljnim pitanjima oko svojih ovlasti i legitimiteta, budući da, kako tvrdi, nije bio formalno potvrđen od strane Vijeća sigurnosti.
Jedna od glavnih zamjerki koju je Cvijanović iznijela odnosi se na to da Schmidt koristi bonske ovlasti, koje su, po njenom tumačenju, neosnovane u međunarodnom pravu. Ova situacija, naglasila je, krši osnovna načela pravne države, jer Schmidt donosi odluke koje prema njenom mišljenju nadmašuju njegov mandat. Kroz niz konkretnih primjera, Cvijanović je iznijela odluke Schmidta koje smatra spornima, uključujući nametanje vlade Federacije BiH, izmjene izbornog zakona, kao i produžavanje mandata članovima Centralne izborne komisije bez zakonskog osnova. Ovi potezi, prema njenoj ocjeni, predstavljaju ozbiljan udarac političkom životu i demokratiji u zemlji.
Također, podcrtala je da su izmjene krivičnog zakona usmjerene na eliminaciju legitimnih predstavnika Republike Srpske iz političkog života. Prema njenom mišljenju, sve ove odluke su osmišljene kako bi zastrašile neistomišljenike i uspostavile politički režim koji je opresivan i jednostran. U svom govoru, Cvijanović je izjavila: “Ovo više nije Dejton – ovo je diktatura”, upozoravajući na duboku političku polarizaciju koja može ugroziti opstanak Bosne i Hercegovine. Ovaj alarmantni ton govori o ozbiljnosti situacije i potencijalnim posljedicama koje bi mogle nastati ako se trenutni trendovi nastave.
U nastavku svog izlaganja, ona je naglasila da cilj političkih struktura iz Republike Srpske nije razbijanje BiH, već očuvanje njenog ustavnog poretka kako je utvrđeno Dejtonskim mirovnim sporazumom. Ova izjava je posebno važna u kontekstu trenutne političke situacije u zemlji, gdje se često postavlja pitanje o mogućoj legitimnosti odluka donesenih na višem nivou uprave. U tom smislu, Cvijanović je istakla da je Narodna skupština Republike Srpske donijela zakon sa ciljem zaštite nadležnosti entiteta od, kako je navela, nelegitimnog djelovanja OHR-a. Ova vrsta zakonskih mjera može se posmatrati kao odgovor na strah od daljnje centralizacije vlasti i gubitka suvereniteta entiteta.
Na kraju svog obraćanja, Cvijanović je pozvala Vijeće sigurnosti UN-a da poduzme konkretne korake, uključujući organizaciju formalnog glasanja o potvrdi Christiana Schmidta, ili da, ukoliko to ne učine, imenuju novu osobu u skladu sa Aneksom 10. Ova izjava izazvala je značajan interes, posebno s obzirom na to da su kamere više puta uhvatile Schmidta u trenutku kada je slušao optužbe, što je izazvalo dodatne reakcije iz Ureda visokog predstavnika (OHR). Potreba za jasnijim pravilima i procedurama u vezi s imenovanjem visokog predstavnika postaje sve očiglednija, kako unutar samih institucija BiH, tako i u međunarodnoj zajednici.
OHR je u svojoj odbrani pojasnio kako proces imenovanja visokog predstavnika funkcioniše, ističući da prema njihovom tumačenju Aneks 10 ne zahtijeva formalnu potvrdu od strane Vijeća sigurnosti. Umjesto toga, imenovanje se vrši putem Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC), a ova praksa se održava u skladu sa svim dosadašnjim rezolucijama Vijeća sigurnosti. OHR također naglašava razliku između procesa imenovanja visokog predstavnika i raspoređivanja vojnih snaga, kao što je EUFOR/ALTHEA, koje se vrše prema drugim aneksima. Ova pojašnjenja ukazuju na kompleksnost međunarodnog prisustva u BiH i izazove s kojima se ona suočava.
Sukob između Željke Cvijanović i Christiana Schmidta otvara brojna pitanja o tumačenju i primjeni međunarodnog prava u BiH, kao i o legitimnosti međunarodne intervencije u složenim unutrašnjim političkim procesima. Dok iz Republike Srpske dolaze poruke o nužnosti pravne reintegracije i vraćanja punog suvereniteta, međunarodna zajednica i dalje insistira na kontinuitetu i autoritetu OHR-a. U takvoj atmosferi, daljnje produbljivanje političkih tenzija čini se gotovo neizbježnim, što nas dovodi do važnog pitanja: kako dalje u ovakvim uslovima? Ova situacija zahtijeva pažljivu analizu i promišljene korake, kako bi se osigurala stabilnost i mir u Bosni i Hercegovini, zemlje čija politička struktura ostaje izuzetno kompleksna i osjetljiva.
