Razgovor između generala Radomira Krstića i Dragana Obrenovića, ukoliko je tačno zabilježen, svjedoči o brutalnosti i neshvatljivoj hladnokrvnosti s kojom su izvršioci genocida pristupali zločinima u Srebrenici. Sadržaj ovog razgovora ističe dubinu sistematskog nasilja nad bošnjačkim civilima i vojnicima u julu 1995. godine, što je kulminiralo ubistvom preko 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka, označivši najteži masakr na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata.
Radomir Krstić i odgovornost za genocid
Radomir Krstić, kao visokorangirani oficir Vojske Republike Srpske i zamjenik komandanta Drinskog korpusa, imao je ključnu ulogu u događajima u i oko Srebrenice. Njegova odgovornost je utvrđena pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju (MKTJ), gdje je 2001. godine osuđen za pomaganje i podržavanje genocida.
Iako je prvobitno osuđen na 46 godina zatvora, Žalbeno vijeće je smanjilo kaznu na 35 godina, navodeći da je njegova uloga, iako značajna, bila pomoćna u odnosu na one koji su direktno organizovali i planirali genocid. Presuda je bila ključna za priznavanje genocida kao pravno utvrđenog čina u Srebrenici.
Razgovor generala Krstića i Dragan Obrenovića 2. avgusta 1995. tokom vršenja genocida u Srebrenici:
– Kako ste, gospodine generale?
– Ja sam odlično, a ti?
– Ima još poneki upeco se ili na cijev ili na mine.
– Ubijajte to sve redom, u pizdu materinu. – Sve, sve ide po planu.
– Ni jednog živog nemoj da ostavljate. – Sve ide po planu.
Priznanje i molba za oprost
Nedavno priznanje Krstića o postojanju genocida i njegov zahtjev za oprost od žrtava predstavljaju značajan razvoj. Ipak, mnoge žrtve i njihove porodice ovaj čin vide kao zakašnjeli pokušaj preuzimanja odgovornosti ili čak kao sredstvo za olakšanje njegovih uslova zatvora.
Priznanje genocida od strane osuđenih pojedinaca, ma koliko zakašnjelo, može doprinijeti suočavanju s istinom i pomoći u procesu pomirenja. Međutim, trajno negiranje genocida od strane dijela političkog establišmenta i društva u regiji i dalje ostaje velika prepreka ka pravdi i razumijevanju.
Negiranje genocida i odgovornost društva
Uprkos pravosnažnim presudama MKTJ-a, negiranje genocida u Srebrenici i dalje je prisutno među dijelovima političke elite i javnosti u Srbiji i Republici Srpskoj. Takva retorika ne samo da vrijeđa sjećanje na žrtve već i dodatno otežava izgradnju trajnog mira u regionu.
Suočavanje s prošlošću zahtijeva priznanje zločina, prihvatanje odgovornosti i iskrenu posvećenost da se takvi zločini više nikada ne ponove. Genocid u Srebrenici ostaje upozorenje koliko daleko netrpeljivost i mržnja mogu odvesti društvo ako se na njih ne odgovori pravdom i suosjećanjem prenosi senzor.ba
