U današnjoj Bosni i Hercegovini, stanje pravosuđa i ukupnog državnog sistema doseglo je novi vrhunac krize, što je jasno ilustrirao posljednji potez Milorada Dodika, člana Predsjedništva BiH i lidera SNSD-a. Slobodan Vasković, novinar poznat po oštrim analizama, upozorava da je Dodik uspio poništiti autoritet Suda i Tužilaštva BiH – i to ne na nekom marginama, nego upravo u njihovim sjedištima. Ovaj čin nije bio nikakav povratak ili popuštanje, već planski i odlučan udar na najvažnije državne institucije. Vasković ističe kako Dodik nije “podvio rep” niti popustio, već je iskoristio svaku priliku da zaštiti svoje interese, bez obzira na posljedice.
Autor ističe da je moral odavno napustio Dodikovu politiku, a skrupule ne postoje kada je riječ o njegovim potezima. U svakom trenutku spreman je da ide i korak dalje, čak i ako to znači rušenje ustavnog poretka i urušavanje države. Prema Vaskoviću, Dodik je na najdrastičniji način razdvojio Bosnu i Hercegovinu i pokazao kako se osjeća nedodirljivim, što predstavlja ogromnu tragediju za cijeli narod, a posebno za Srbe kojima će, kako autor vjeruje, tek biti teško prihvatiti posljedice takvih politika.
Pojavljuje se i teza da bi sada Bosna i Hercegovina mogla biti preoblikovana u nešto što podsjeća na četiri provincije i dva distrikta. Naime, već postoje dva distrikta – Brčko, koji je već dugo poznat kao posebna upravna jedinica, i potencijalni drugi distrikt koji bi bio Sarajevo, prošireno teritorijom Istočnog Sarajeva. Ovakve promjene u ustavnoj strukturi zemlje predstavljaju ozbiljan izazov za stabilnost i jedinstvo države.
Vasković dalje objašnjava da je najavljeni proces protiv Dodika zbog njegovog udara na ustavni poredak gotovo tragično dugotrajan i da bi mogao trajati i do deceniju. To daje Dodiku dovoljno vremena da učvrsti svoj položaj i dodatno oslabi državne institucije. Šokantno je i to da su neki bošnjački političari, pa čak i državni funkcioneri, koji bi trebali štititi državu, svojim ponašanjem i podrškom, bili posredno ili neposredno uključeni u ovaj proces rušenja pravosuđa. Vasković to opisuje kao nešto što je nezamislivo – vozači koji su doslovno pomagali Dodiku u njegovim akcijama protiv državnih institucija.
Posebno je značajno što je Dodik iskoristio neskrivenu želju dijela bošnjačkih političara da se u Srbiji dogodi građanski rat, kako bi svoju politiku sproveo neopaženo. Dok su mnogi gledali u drugom smjeru, vjerujući u opasnost građanskog sukoba u regiji, Dodik je mirno “poravnao” pravosuđe BiH kao da se radi o nekoj trivijalnosti.
Vasković se ne ustručava ni kritikovati međunarodnu zajednicu, koja, kako kaže, nije bila ni najmanje iznenađena ovim događajima. Naprotiv, po njegovom mišljenju, Dodikov potez nije mogao proći bez njihove saglasnosti ili barem znanja. Tu autor vidi duboko licemjerje koje godinama prati politiku u Bosni i Hercegovini.
Nakon Dodikovog poteza, reakcije su došle i od Bakira Izetbegovića, jednog od vodećih bošnjačkih političara, koji je, umjesto da kritikuje ovaj čin, zapravo potvrdio i podržao promjene tako što je dopustio da određeni ključni kadrovi pravosuđa budu premješteni u nadležnosti entitetskih institucija, čime je dodatno oslabljena centralna državna vlast.
Vasković zaključuje da su narodi Bosne i Hercegovine danas praktično prepušteni sami sebi, jer niko ne želi da živi u državi koja je protiv svojih naroda i njihovih interesa. On ističe da su Sud i Tužilaštvo BiH imali priliku da zaustave ovaj proces, ali nisu to učinili, čime su propustili važnu šansu da sačuvaju pravdu i ustavni poredak.
Da sumiramo ključne tačke iz Vaskovićevog teksta:
Milorad Dodik je sustavno i namjerno oslabio pravosudni sistem BiH rušeći autoritet Suda i Tužilaštva u njihovim sjedištima.
Ovaj potez nije bio znak slabosti, već političke snage i odlučnosti, bez imalo moralnih dilema.
Dodik je iskoristio podršku dijela bošnjačkih političara i njihovu želju za sukobom u regiji kako bi prošao neopaženo.
Postoji opasnost da Bosna i Hercegovina bude podijeljena na četiri provincije i dva distrikta, što dodatno ugrožava državni integritet.
Procesi protiv Dodika zbog ovih postupaka bi mogli trajati decenijama, dok Dodik učvršćuje svoj položaj.
Međunarodna zajednica je ili znala ili tolerirala ove promjene, što otkriva njihovu dvostruku politiku.
Bošnjački lideri su dodatno oslabili centralni pravosudni sistem dopuštajući premještanje ključnih kadrova na entitetski nivo.
Narodi u BiH su danas suočeni s velikom nesigurnošću, dok državne institucije ne uspijevaju da zaštite pravdu i ustavni poredak.
Na kraju, Vasković jasno daje do znanja da je situacija u Bosni i Hercegovini alarmantna i da je neophodno hitno djelovanje svih aktera kako bi se sačuvala država i pravda. Bez takvog odgovora, autor smatra da će država nastaviti da klizi u duboku političku i pravnu krizu koja će neminovno imati posljedice po sve njene narode i građane.
