U posljednjim događanjima na političkoj sceni Bosne i Hercegovine, novinar Slobodan Vasković iznosi stavove o mogućem političkom razvoju situacije za Milorada Dodika, aktuelnog predsjednika Republike Srpske. Vasković tvrdi da postoji velika vjerovatnoća da Dodik neće moći biti kandidat na sljedećim općim izborima jer bi mu, prema njegovim riječima, Sud BiH mogao zabraniti obavljanje političkih funkcija. Ova tvrdnja, prenesena putem njegovog bloga, bazira se na Vaskovićevoj analizi trenutnih političkih poteza i savezništava u Republici Srpskoj.
Lokalni izbori su upravo završeni, ali Vasković napominje da to ne znači i kraj kampanje za Dodika. On smatra da Dodik, kao iskusan političar, kontinuirano vodi kampanju, te da se politička aktivnost samo intenzivira trideset dana pred izbore. U posljednjem periodu, prema Vaskovićevim riječima, Dodik je napravio plan za saradnju sa Draškom Stanivukovićem, koji bi mogao igrati ključnu ulogu u Dodikovim budućim političkim strategijama.
Jedan od recentnih događaja koji, prema Vaskoviću, odražava ovu strategiju, bio je navodni “performans” između Dodika i Stanivukovića. Dodik je organizovao konferenciju za štampu u blizini banjalučkog Kampusa gdje je kritizirao Stanivukovića, optužujući ga za nelegalnu gradnju kružnog toka. Ova izjava izazvala je reakcije, a Vasković sugeriše da Dodikove optužbe nisu bile usmjerene samo na stvaranje privida borbe protiv korupcije i bezakonja. Umjesto toga, ovo je bio pokušaj da se pažnja javnosti usmjeri na Dodika kao borca protiv kriminala, čak i kada su u pitanju manji infrastrukturni projekti, dok su veći problemi zanemareni. Istovremeno, Stanivuković je uzvratio “oštrim” riječima na Dodikove optužbe, iako je samo nekoliko dana ranije govorio pozitivno o mogućnosti saradnje s Dodikom.
Vasković smatra da ovaj sukob nije stvaran, već da je dio predizborne strategije za opšte izbore 2026. godine. Jasno je, prema Vaskovićevim riječima, da je postignut dogovor po kojem bi se Stanivuković kandidovao za funkciju predsjednika Republike Srpske. Iako Stanivuković, prema Vaskoviću, neće dobiti podršku od Narodnog fronta Jelene Trivić i Pokreta Nebojše Vukanovića, ipak bi njegova kandidatura mogla donijeti koristi Dodiku. Prisutnost Stanivukovića u izbornoj utrci mogla bi poslužiti da se glasovi opozicije podijele, čime bi kandidat iz Dodikove političke stranke, koji Vasković ironično naziva Crvenom Sektom, mogao lakše pobijediti.
Vasković zatim ukazuje na to da će Dodik, usprkos planiranju, vjerovatno biti spriječen da se kandiduje zbog očekivane sudske zabrane obavljanja političkih funkcija. Međutim, čak i ako Dodik lično ne bude učestvovao u izborima, Vasković naglašava da bi saradnja s mladim političarem poput Stanivukovića mogla osigurati pobjedu njegovoj političkoj stranci. Ovim putem, Vasković zaključuje, Dodik i Stanivuković kreiraju političku “igru” u kojoj se, umjesto rješavanja stvarnih problema, građani Republike Srpske stalno suočavaju s ponavljanjem istih tema i retorike.
U zaključku, Vasković analizira i Dodikovu ukupnu političku taktiku, opisavši ovaj “cirkus” kao niz predvidljivih poteza koji se fokusiraju na održavanje političke moći putem manipulacije i privida sukoba. Dodik, kao političar s dugogodišnjim iskustvom, dobro zna kako osigurati dominaciju kroz prividne konfrontacije i privlačenje pažnje na teme koje su građanima bitne, ali se rijetko rješavaju na pravi način.
Dodikova politička pozicija uvijek je bila čvrsto ukorijenjena u strategiji manipulacije percepcijom javnosti, a to postaje još jasnije u kontekstu njegovih odnosa s Draškom Stanivukovićem. Iako na prvi pogled izgleda kao ozbiljan politički sukob, Vasković smatra da je riječ o savršenoj predstavi koja služi za odvraćanje pažnje od stvarnih problema s kojima se suočavaju građani Republike Srpske. Dodik, s obzirom na njegovu moć i dugogodišnje iskustvo u političkoj areni, ne mora se nužno oslanjati na stvarne političke debate i argumente. Umjesto toga, on koristi takve “sukobe” kako bi stvorio iluziju da je on zaštitnik prava i zakonitosti, što je u stvarnosti daleko od istine. Kroz ovakve performanse, on nastavlja održavati svoju dominaciju na političkom tržištu, dok istovremeno priprema teren za buduće političke poteze koji će omogućiti njegovoj stranci da i dalje ostane na vlasti.
S druge strane, Stanivuković se, iako možda ne prepoznaje cijeli opseg manipulacije, koristi kao alat u ovoj političkoj igri. Njegova kandidatura, iako već sada izgleda kao predvidljiv ishod, može u konačnici samo poslužiti Dodiku u njegovim dugoročnim planovima. Stanivuković se s jedne strane prikazuje kao potencijalni nasljednik Dodika, ali i kao figura koja će privući određeni broj glasova iz opozicije, što bi moglo podijeliti biračko tijelo. Ako se situacija odvija u skladu s Vaskovićevim predviđanjima, Dodik bi mogao iskoristiti podjelu među opozicijom kako bi ostvario još jednu pobjedu na izborima 2026. godine. Ovaj scenarij samo potvrđuje Vaskovićevu tvrdnju da će Dodik, bez obzira na sve, ostati dominantna politička figura, čak i ako mu bude zabranjeno sudjelovanje u izbornoj utrci. Na taj način, bez obzira na razlike u stavovima, politička dinamika u Republici Srpskoj ostaje u njegovim rukama, a građani ponovo postaju svjedoci političkih manevra koji nemaju stvarnu korist za njih.
