Politička scena u Republici Srpskoj već duže vrijeme prolazi kroz turbulentne i neizvjesne događaje. Najnovija dešavanja dodatno su zaoštrila situaciju, a prema pisanju novinara Slobodana Vaskovića, RS se trenutno suočava s dubokom institucionalnom krizom. Nakon ostavke premijera i odsustva legalno izabranog predsjednika, otvoreno je pitanje ko će preuzeti ključne funkcije vlasti i potpisivati odluke od vitalnog značaja za rad vlade i ministarstava.
Vasković naglašava da se Republika Srpska nalazi u svojevrsnom vakuumu, jer trenutno nema legitimnog nosioca vlasti koji bi mogao potvrditi formiranje nove vlade. U tom kontekstu, spominje se ime Save Minića kao potencijalnog kandidata za premijersku poziciju, ali postoje ozbiljne sumnje u legalnost takvog izbora.
Razrada
Novinar u svom tekstu ističe da bi ukoliko Minić bude izabran, njegova vlada bila nelegalna. Ova tvrdnja proizlazi iz činjenice da u javnosti nije jasno ko je formalno predložio Minića, iako se zna da je procedura predviđena zakonodavnim okvirom Republike Srpske. Umjesto transparentnog procesa, predsjednik Narodne skupštine Nenad Stevandić poslanicima je dostavio, kako se navodi, enigmatski dopis o imenovanju mandatara, što je otvorilo prostor za spekulacije i sumnje.
Vasković Dodika opisuje kao političkog aktera koji je prisvojio RS kao vlastitu imovinu, prisutnu u svakom njenom segmentu, čak i po cijenu njenog urušavanja. Njegovo ponašanje, prema tekstu, pokazuje da je riječ o ličnoj borbi za interese i kontrolu, pri čemu je sudbina entiteta potisnuta u drugi plan.
Novinar skreće pažnju i na najave o referendumima kojima će se, kako kaže, vlast služiti da bi zamajavala građane. Međutim, takvi referendumi, ukoliko se i dogode, prema njegovim riječima, biće bezvrijedni i neće imati realan značaj.
U kontekstu političkih priprema, navodi se da su pojedini kadrovi iz Dodikovog najužeg kruga, poput Branislava Okuke, Slavka Mitrovića i Željka Budimira, već spremni da preuzmu aktivne uloge u novim procesima. Time se potvrđuje kontinuitet vlasti koja djeluje u okviru uskog kruga lojalnih ljudi, a ne kroz demokratski pluralizam.
S druge strane, kada je riječ o opoziciji, Vasković ukazuje na ozbiljne slabosti. Ističe da je SNSD u prednosti jer raspolaže “otvorenim prostorom” koji mu je omogućio PDP pod rukovodstvom Draška Stanivukovića. On tvrdi da je PDP, svojim potezima i bojkotom, zapravo poslužio kao svojevrsna krtica Dodikovog režima. Na taj način, opozicija je dodatno oslabljena jer ne samo da je podijeljena između vlastitih redova, već se fragmentirala i unutar sopstvene strategije djelovanja.
Iz ovakvog stanja proizilazi nekoliko ključnih posljedica:
-
SNSD može predložiti nestranačko, ali Dodiku blisko lice koje bi on u potpunosti kontrolisao.
-
Opozicija je već oslabljena zbog bojkota PDP-a, a dodatno i zbog vlastitih unutrašnjih podjela.
-
Proces izbora novih ministara i premijera ulazi u zonu nelegalnosti, jer ne postoji jasan mandat.
-
Najavljeni referendumi, ukoliko se i sprovedu, nemaju suštinsku pravnu težinu.
Posebno značajna informacija iz Vaskovićevog teksta jeste tvrdnja da je Dodiku vrlo ozbiljno zaprijećeno da ne smije izazivati incidente. Ova prijetnja, kako se navodi, dolazi izvan domaćeg političkog okvira, što upućuje na snažan međunarodni pritisak da se spriječe destabilizirajući potezi. To pokazuje da kriza u Republici Srpskoj više nije samo unutrašnje pitanje, već dobija i regionalnu i međunarodnu dimenziju.
Zaključak
Dešavanja u Republici Srpskoj ukazuju na duboku institucionalnu krizu u kojoj se vlast, umjesto na demokratskim osnovama, zasniva na ličnim interesima, neformalnim dogovorima i zatvorenim krugovima ljudi bliskih vrhu režima. Nejasnoće oko imenovanja mandatara, mogućnost formiranja nelegalne vlade i nepostojanje jasnih procedura stvaraju opasnu atmosferu pravne nesigurnosti.
Uloga opozicije, koja bi trebala da bude korektiv vlasti, dodatno je kompromitovana unutrašnjim podjelama i pogrešnim potezima, što sve više olakšava poziciju SNSD-a i njegovog lidera. Dok vlast najavljuje referendume i nove poteze, jasno je da se radi o metodama koje više služe za odvraćanje pažnje javnosti nego za stvarno rješavanje problema.
Najozbiljniji signal u cijeloj priči jeste činjenica da je Dodiku poslata snažna poruka da se uzdrži od izazivanja incidenata. To pokazuje da su politički procesi u Republici Srpskoj postali predmet međunarodnog nadzora, a time i da se sudbina ovog entiteta sve više vezuje za širi regionalni i globalni kontekst.
Republika Srpska se, prema opisu Vaskovića, nalazi u političkom ćorsokaku: nema legalnog predsjednika, nema premijera, a prijeti opasnost da ni nova vlada neće imati legalitet. U takvim okolnostima, svaki naredni korak vodi ka još većem gubitku povjerenja javnosti i sve dubljoj izolaciji na političkoj sceni.
