U posljednjim danima politička scena u Republici Srpskoj dodatno je uzburkana izjavama i potezima predsjednika PDP-a, Draška Stanivukovića, koje novinar Slobodan Vasković vidi kao nedosljedne i kontradiktorne. Vasković posebno naglašava kako Stanivuković, iako formalno opozicionar, svojim postupcima i javnim istupima često djeluje u korist Milorada Dodika, što prema njegovoj ocjeni šteti opoziciji i jača poziciju aktuelnog predsjednika SNSD-a.
Prije nekoliko dana, Stanivuković je izjavio da Republika Srpska nije trebala prihvatiti suđenje Dodiku pred Sudom BiH, te da on lično ne priznaje presudu protiv Dodika. Ova izjava izazvala je oštre reakcije unutar opozicije, jer se percipirala kao otvorena politička zaštita Dodika.
Samo četiri dana kasnije, 12. augusta, Stanivuković izjavljuje kako „Dodik više nije predsjednik RS“. Međutim, dodaje i da nijedna opoziciona stranka ne bi trebala izaći na prijevremene izbore. Vasković ovdje primjećuje očitu kontradikciju – u jednom trenutku Stanivuković Dodika naziva predsjednikom, a u drugom tvrdi suprotno.
Njegov novi prijedlog uključuje ideju da opozicija na eventualnim izborima nastupi s jednim zajedničkim kandidatom iz akademske zajednice. Ipak, izostalo je pojašnjenje bi li PDP u toj situaciji aktivno podržao takvog kandidata ili ne. Vasković dodatno ističe da je Stanivuković u ranijim izjavama već oročio mandat tog “akademca” na samo godinu dana, iako ne postoji racionalno objašnjenje za takvo ograničenje – osim mogućnosti da bi to omogućilo Stanivukoviću da se sam kandiduje za predsjednika RS u narednom ciklusu.
Prema Vaskoviću, česta i brza promjena stavova kod Stanivukovića postala je obrazac. On navodi da nije isključeno da već narednog dana Stanivuković ponovo izjavi kako podržava Dodika kao predsjednika, zavisno od političke situacije i ličnih kalkulacija.
Kada je riječ o samom Dodiku, Vasković ga opisuje kao političara pod pritiskom, koji se nalazi u stanju nervoze i nesigurnosti. Prema njegovim riječima, “metastaze” Dodikovog uticaja unutar drugih stranaka sada strahuju od potpune javne kompromitacije, dok sam Dodik balansira između priprema za najavljeni referendum i razmišljanja o eventualnom političkom povlačenju.
Vasković smatra da Dodiku ostaju tri scenarija:
-
Ostati u zemlji i dočekati glasanje na referendumu;
-
Učestvovati ili ne učestvovati u glasanju (što ocjenjuje kao sve manje relevantno);
-
Povući se iz BiH i potražiti politički azil ili zaštitu u drugoj državi.
Prema njegovim riječima, Dodik u sadašnjim okolnostima ne može opstati ni na funkciji predsjednika SNSD-a, a ukoliko nastavi političku borbu u BiH, mogao bi se suočiti s ozbiljnim posljedicama – aludirajući na mogućnost da „udari u vojkovćki zid“, što metaforički upućuje na zatvorsku kaznu.
Što se tiče Stanivukovića, Vasković kategorično odbacuje mogućnost da on ikada bude zajednički kandidat cijele opozicije za predsjednika RS. Njegov politički profil opisuje kao “intelektualno nedovoljno izgrađen” i sklon manipulacijama. Posebno naglašava da su Stanivukovićeve tvrdnje o navodnoj podršci iz Beograda neutemeljene i da takve izjave “malo gdje mogu proći”.
Zaključujući, Vasković u svom komentaru sugerira da se politička situacija u Republici Srpskoj nalazi u fazi duboke nestabilnosti, obilježena ličnim interesima, brzim promjenama stavova i nedostatkom jasne strategije opozicije. Dodik, prema njegovoj analizi, ulazi u period političke izolacije i mogućeg povlačenja, dok Stanivuković svojim potezima dodatno zbunjuje birače opozicije i slabi njen jedinstveni nastup.
Ovakva dinamika, smatra Vasković, dugoročno ide u korist vladajućoj strukturi, dok opoziciji prijeti gubitak kredibiliteta i povjerenja javnosti.
