Novinar Slobodan Vasković u svojoj analizi iznosi niz kritika i zapažanja u vezi sa očekivanjem drugostepene presude Miloradu Dodiku, aktuelnom predsjedniku Republike Srpske, u predmetu koji se odnosi na neizvršavanje odluka visokog predstavnika u BiH. Vasković otvara pitanje koliko se uopće može govoriti o pravednosti i zakonitosti sudskog procesa kada se, prema njegovim riječima, pravosudne i bezbjednosne institucije zemlje ponašaju kao da su podčinjene jednoj političkoj figuri.
U prvostepenom postupku, Dodik je osuđen na jednu godinu zatvora i šest godina zabrane obavljanja funkcije predsjednika RS, što je predstavljalo važan trenutak u bh. pravosuđu. Međutim, nakon što je taj proces postao predmet političkih i bezbjednosnih kalkulacija, sve se, prema Vaskoviću, pretvorilo u pravni cirkus u kojem institucije ne funkcionišu onako kako bi trebale.
Vasković podsjeća na detalj koji je posebno uznemirio javnost: kada se Dodik nije pojavio na poziv Tužilaštva BiH, Sud mu je odredio mjesec dana pritvora. No, situacija se naglo preokrenula – Dodik se pojavio u Tužilaštvu, ali uz pratnju najviših funkcionera OSA BiH, što je, prema riječima autora, bilo dovoljno da se ta odluka potpuno anulira. Ovaj čin Vasković ocjenjuje kao poniženje institucija, uz napomenu da je sudski sistem u BiH doveden do apsurda.
Posebnu pažnju posvećuje izjavi Branka Perića, bivšeg sudije Suda BiH, koji je ranije ustvrdio da će Dodik biti osuđen. Vasković, ipak, izražava sumnju da će se ta prognoza ostvariti, jer, kako piše, kada sve agencije „kleknu“ pred jednim čovjekom, više se ništa ne može pouzdano predvidjeti.
U razmatranju mogućih scenarija, Vasković navodi tri opcije koje bi imale ozbiljne političke posljedice:
-
Oslobađajuća presuda – bila bi doživljena kao kapitulacija Zapada u BiH, uz istovremeno jačanje Dodikove političke moći.
-
Ponovno suđenje – značilo bi tehnički poraz međunarodne zajednice, jer bi otvorilo prostor Dodiku da iskoristi proces za predizbornu kampanju.
-
Ublažena kazna – svaki ishod koji bi bio ispod prvostepene presude također bi bio znak slabljenja autoriteta OHR-a i međunarodne zajednice u BiH.
Vasković naglašava da bi posebno opasno bilo ponavljanje suđenja, jer bi Dodik pretvorio proces u politički spektakl, što bi mu nesumnjivo donijelo korist na predstojećim izborima. U tom kontekstu, svaki pomak u smjeru ublažavanja presude bio bi doživljen kao pravna pobjeda Dodika i politički udarac protiv Zapada.
U svom blogu, Vasković ide i korak dalje u kritici, osvrćući se na šire stanje u zemlji. Piše kako “u državi u kojoj su sve bezbjednosne institucije uništene zbog raznih dodika”, više se ne može govoriti o pravu i pravdi. Navodi slučaj direktora ključne agencije koji se bez posljedica vratio na posao nakon višemjesečnog odsustva, čime je, po autorovom mišljenju, dodatno potvrđeno da su institucije izgubile svoj integritet.
Osim domaćih aktera, Vasković proziva i Zapad, tvrdeći da su zapadne sile i međunarodna zajednica dopustile ovakav razvoj događaja. On smatra da su odgovorni za slom institucija, jer nisu djelovali preventivno niti odlučno kad su vidjeli u kom pravcu se kreće slučaj Dodik. „Ne mogu se pravdati neznanjem – morali su znati kako će se ponašati Tužilaštvo i Sud BiH kada dođe trenutak za odlučivanje o Dodikovoj odgovornosti“, piše Vasković.
Zaključno, ovaj tekst predstavlja oštru analizu jednog od najaktuelnijih i najosjetljivijih sudskih procesa u BiH. Kroz analitičku prizmu Slobodana Vaskovića, slučaj Dodik se ne svodi samo na pitanje individualne odgovornosti političara, već se otvara kao metafora šire krize institucionalnog poretka u zemlji.
Autor ne ostavlja prostor za optimizam – njegov ton je pesimističan, ali i upozoravajući: ako se presuda ne potvrdi ili bude ublažena, to će, kako tvrdi, biti posljednji čavao u sanduku vladavine prava u Bosni i Hercegovini. Ostat će samo iluzija pravosuđa, a pravi gubitnici će, kao i uvijek, biti građani koji vjeruju u pravdu, ali je ne mogu dobiti.
Hvala vam na čitanju!
