U javnosti se posljednjih dana pojavila nova analiza novinara Slobodana Vaskovića, u kojoj on iznosi niz zapažanja o političkoj i bezbjednosnoj situaciji u Republici Srpskoj, s posebnim naglaskom na ulogu Željke Cvijanović i njen predstojeći sastanak sa Miloradom Dodikom. Njegove riječi odjeknule su snažno, jer ih smješta u širi okvir unutrašnjih političkih previranja i međunarodnih pritisaka, što čini ovu temu značajnom za cjelokupni regionalni kontekst.
Vasković navodi da će se Cvijanović, čim se vrati iz Amerike, odmah sastati sa Dodikom u razgovoru „u četiri oka“, a kao prevodilac u tom susretu trebala bi biti Ana Trišić Babić. Ovaj detalj nije samo tehničke prirode – on simbolično ukazuje na zatvorenu prirodu političkih dogovora u vrhu vlasti Republike Srpske.
Prema njegovim riječima, Dodik se služi jednostavnom političkom logikom: ono što mu ne odgovara prebaciće na Cvijanović, a sve što mu ide u prilog proglasiće svojim uspjehom. Na taj način, ona se nalazi u specifičnoj situaciji u kojoj preuzima rizike, dok politički profit ostaje rezervisan za Dodika.
Situacija se dodatno komplikuje izjavama ruskog šefa diplomatije Sergeja Lavrova, koji je nedavno upozorio da će se „mnogo toga dogoditi 31. oktobra“. Iako je taj datum još daleko, nagovještaj Moskve se tumači kao poruka Dodiku, ali i međunarodnoj zajednici.
Vasković u svojoj analizi spominje i rezultate prve ankete o referendumu zakazanom za 25. oktobar. Rezultati su iznenađujući za Dodika: samo 25% ispitanika podržalo je održavanje referenduma, dok se 75% izjasnilo protiv. Ova disproporcija izazvala je Dodikovu burnu reakciju, jer mu je referendum bio zamišljen kao snažan politički adut.
Kroz političke kuloare već se spekuliše o tome ko bi mogao biti kandidat SNSD-a na eventualnim prijevremenim predsjedničkim izborima. Sve indicije, prema riječima Vaskovića, vode ka tome da Dodik planira uvođenje svojevrsne dinastičke politike. Drugim riječima, vlast bi se mogla prenijeti na članove njegove porodice ili uzak krug najbližih saradnika.
On ipak naglašava da će stariji Dodik, bez obzira na tok događaja, iz ove priče izaći kao gubitnik. Na ovaj ili onaj način, on će morati napustiti poziciju predsjednika Republike Srpske. Taj proces, smatra Vasković, više nije pitanje hoće li se dogoditi, već samo kada i na koji način.
Još jedan segment njegove analize odnosi se na stanje u banjalučkoj policiji. Vasković tvrdi da policajci svojim ponašanjem na ulicama ne ostavljaju utisak profesionalaca, već da njihov nastup često podsjeća na kriminalne grupe. Prema njegovom mišljenju, oni ne moraju ni da se maskiraju – sama njihova pojava kod građana stvara osjećaj nesigurnosti.
Ono što ostaje otvoreno pitanje jeste: kome pripisati odgovornost za nedjela koja policija čini posljednjih dana? Vasković tu dilemu postavlja direktno – da li je krivica na starom ministru unutrašnjih poslova, koji je donedavno rukovodio sistemom, ili na novom, koji je tek preuzeo funkciju?
Da bi se lakše razumjela logika njegovih tvrdnji, možemo izdvojiti ključne tačke:
-
Povratak Željke Cvijanović iz Amerike i njena zavisna pozicija u odnosu na Dodika.
-
Lavrovova prijetnja i simbolični značaj datuma 31. oktobar.
-
Rezultati ankete o referendumu koji su izrazito nepovoljni po Dodika.
-
Širenje spekulacija o SNSD kandidatu i mogućem uvođenju dinastičkog modela vlasti.
-
Policija u Banjoj Luci kao faktor nesigurnosti i otvoreno pitanje odgovornosti.
Sve ove tačke zajedno oslikavaju kompleksnu političku sliku u Republici Srpskoj, gdje se Dodik suočava s gubitkom podrške u narodu, rastućim pritiscima iz međunarodnih centara moći, te problemima u unutrašnjem funkcionisanju bezbjednosnih institucija.
Zaključno, Vaskovićeva analiza upućuje na to da se Republika Srpska nalazi u svojevrsnoj prelomnoj fazi. Željka Cvijanović se vraća u političku arenu u trenutku kada Dodik pokušava spasiti sopstveni položaj, ali sve više djeluje kao političar u silaznoj putanji. Rezultati anketa, nesigurnost u policiji i najave iz Moskve samo dodatno doprinose toj slici. Na kraju, Vasković jasno poručuje: Dodik će, htio to ili ne, morati odstupiti, a pitanje je samo da li će njegovo povlačenje otvoriti prostor za nastavak porodične političke dominacije ili će se pojaviti nova lica na političkoj sceni Republike Srpske.
