Najnovije reakcije iz Ankare povodom hapšenja predsjednika Venecuele Nicolása Madura dodatno su zaoštrile međunarodnu političku atmosferu i otvorile nova pitanja o odnosima moći u savremenom svijetu. Glavni savjetnik turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, Mehmet Üçum, u javnom istupu je ovaj događaj opisao kao težak zločin i opasan presedan, tvrdeći da se radi o još jednom primjeru onoga što on naziva imperijalističkom agresijom provedenom mimo međunarodnih normi. Prema njegovim riječima, slučaj Maduro nije izoliran incident, već simbol dublje krize globalnog poretka.
Üçum smatra da je hapšenje venecuelanskog lidera dokaz kako se u savremenoj međunarodnoj politici sila sve otvorenije koristi kao osnovni instrument djelovanja. U tom kontekstu, on naglašava da se više ne radi o skrivenim ili suptilnim oblicima pritiska, već o direktnim i brutalnim potezima koji se pravdaju navodnim univerzalnim vrijednostima, dok se istovremeno zanemaruju osnovni principi međunarodnog prava. Kako je istakao, imperijalističke sile danas djeluju poput odmetničkih država, ne priznajući autoritet globalnih institucija kada im to ne odgovara.
Posebno je naglasio da međunarodno pravo, međunarodne organizacije i Ujedinjene nacije u ovom slučaju djeluju potpuno obesmišljeno. Prema njegovoj ocjeni, hapšenje Madura jasno pokazuje da su ove institucije izgubile stvarnu moć i utjecaj, te da su svedene na puku formalnost. Takva situacija, upozorava Üçum, potvrđuje da je takozvani međunarodni sistem u suštini demontiran, a da pravila vrijede samo za one koji nemaju snagu da im se odupru.
U nastavku svojih izjava, turski zvaničnik ide i korak dalje, tvrdeći da današnji svijet funkcioniše isključivo kroz golu borbu za moć. Prema njegovom viđenju:
-
Ne postoje stvarna pravila koja važe jednako za sve
-
Institucije koje bi trebale obuzdati agresiju nemaju stvarni autoritet
-
Jedini jezik koji agresivne sile razumiju jeste jezik sile
U tom smislu, Üçum zaključuje da države koje se nalaze na meti ovakvih poteza nemaju mnogo izbora. Kako navodi, odgovor na silu može biti samo sila, jer pokušaji oslanjanja na međunarodne mehanizme više ne daju rezultate. On smatra da je slučaj Maduro još jednom ogolio realnost savremenog svijeta, u kojem opstaju samo oni akteri koji su spremni da se suprotstave pritiscima.
Jedan od centralnih elemenata njegove kritike odnosi se na borbu za kontrolu globalnih resursa, s posebnim naglaskom na energente. Üçum tvrdi da je upravo dominacija nad energetskim izvorima osnovni motiv savremenih imperijalističkih intervencija. Prema njegovim riječima, iza retorike o ljudskim pravima i slobodama krije se nehumani način razmišljanja koji legitimizira bezakonje, političku manipulaciju i moralni relativizam. On upozorava da se takvi postupci često predstavljaju kao moralno opravdani, iako su u suštini usmjereni ka učvršćivanju ekonomske i političke dominacije.
U tom kontekstu, Üçum naglašava da je posebno opasno što se ovakve akcije pokušavaju prikazati kao dio borbe za demokratiju. Po njegovom mišljenju, takva naracija ne služi slobodi, već isključivo interesima imperijalizma. Ona ima za cilj da zamagli stvarne motive i da međunarodnoj javnosti ponudi pojednostavljenu sliku kompleksnih geopolitičkih procesa.
Savjetnik turskog predsjednika također upozorava da su nacionalne države danas suočene s ozbiljnim ontološkim prijetnjama. Slučaj Maduro, kako tvrdi, pokazuje da se sada toj listi prijetnji pridružila i pojava „imperijalističkih odmetničkih država“, koje djeluju izvan svih pravnih i moralnih okvira. Prema njegovoj procjeni, to znači da nijedna država ne može biti sigurna ako se nađe na putu interesa moćnih aktera.
U takvim okolnostima, Üçum smatra da je neophodno:
-
Intenzivirati antiimperijalističku borbu na globalnom nivou
-
Ojačati saradnju među nacionalnim državama koje žele očuvati suverenitet
-
Razviti zajedničke mehanizme otpora političkoj i ekonomskoj dominaciji
On zaključuje da današnji svijet ne ostavlja mnogo prostora za neutralnost ili pasivnost. Prema njegovim riječima, ne postoji druga realna opcija osim organiziranog i odlučnog otpora imperijalističkoj agresiji. U suprotnom, upozorava, međunarodni poredak će se dodatno urušavati, a slabiji akteri će postajati sve ranjiviji.
Na kraju, poruka iz Ankare je jasna i nedvosmislena: slučaj hapšenja Nicolása Madura za turske zvaničnike predstavlja simbol duboke krize globalnog sistema, ali i poziv na redefinisanje odnosa među državama. U svijetu u kojem pravila očigledno važe selektivno, Üçum poručuje da je vrijeme za jačanje solidarnosti među državama koje žele sačuvati vlastiti politički i ekonomski suverenitet, jer, kako ističe, nema druge mogućnosti.
