Političke tenzije i međunarodni odnosi: Analiza sastanka Željke Cvijanović i Howarda Lutnicka
U savremenom političkom pejzažu Bosne i Hercegovine, svaki sastanak između domaćih političara i visokih zvaničnika iz Sjedinjenih Američkih Država izaziva brojne reakcije i analize. Nedavni susret članice Predsjedništva BiH, Željke Cvijanović, s američkim sekretarom za trgovinu, Howardom Lutnickom, otvorio je vrata za nove rasprave o političkim odnosima unutar zemlje i njenoj poziciji na međunarodnoj sceni. Ovaj sastanak se odvijao u kontekstu koji je, kako ističe politički analitičar Jasmin Mujanović, značajan iz više razloga, uključujući i trenutne sankcije koje su na snazi protiv Cvijanović.
Sankcije i politička pozicija Željke Cvijanović
Prema riječima Mujanovića, Željka Cvijanović je do oktobra 2025. godine pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država. Ove sankcije su rezultat njenog djelovanja koje se smatra usmjerenim na podrivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma, ključnog dokumenta za mir i stabilnost u BiH, čiji su garant upravo Sjedinjene Američke Države. Osim toga, Ujedinjeno Kraljevstvo takođe je uvelo sankcije, što dodatno otežava njen status na međunarodnoj sceni. Ove okolnosti postavljaju pitanje strategije, koja se može činiti kontroverznom, ali koja je, kako se čini, donijela određene političke benefite za vlasti Republike Srpske.
Republika Srpska i njeni međunarodni kontakti
Sastanak u Washingtonu, prema Mujanoviću, predstavlja politički uspjeh za zvaničnike Republike Srpske. Ova regija, koja se često opisuje kao secesionistička, je pod vođstvom lidera koji su bliski Kremlju, što može reflektovati širu geopolitičku dinamiku.
Naime, saradnja sa Rusijom i ostalim zemljama koje se protive zapadnom uticaju može se smatrati pokušajem da se osnaži pozicija Republike Srpske unutar složenog političkog okvira BiH.
Ovaj uspjeh, međutim, dolazi s posljedicama za vlasti u Sarajevu koje se suočavaju s kritikama zbog svoje slabosti i nesposobnosti da se adekvatno suprotstave izazovima s kojima se zemlja suočava.
„Lideri u Sarajevu“ — piše Mujanović — „mogu se jedva natjerati da napuste centar grada, a kamoli da zagovaraju interese cijele države.“ Ova izjava jasno ukazuje na percepciju stagnacije u političkoj sredini BiH.
Diplomatski angažman i neuspjesi
Jedna od ključnih tačaka koje je Mujanović istakao je nedostatak diplomatskog angažmana institucija BiH. Tokom posljednjih dvadeset godina, nijedan zvaničnik iz Predsjedništva BiH, Ministarstva vanjskih poslova ili Parlamenta nije bio u mogućnosti ostvariti sastanak na visokom nivou u Washingtonu, što se može smatrati ozbiljnim propustom.
„Mogli su, ali su svjesno izabrali da to ne učine“, dodaje on. Ovaj nedostatak proaktivne strategije dovodi do izolacije BiH na međunarodnoj sceni, što ostavlja prostor za jačanje utjecaja drugih zemalja u regionu.
Strategije lobiranja i diplomatskog angažmana su ključni faktori uspjeha za svaku državu. Od Washingtona do Rijada, uspješni diplomati kontinuirano rade na održavanju i jačanju bilateralnih odnosa koji mogu donijeti ekonomske i političke benefite svojoj zemlji. Nažalost, čini se da vlasti u Sarajevu nisu dovoljno motivisane ili sposobne da to ostvare. Bez aktivnog uključivanja, BiH će nastaviti da se suočava s izazovima koji proizlaze iz neefikasnog međunarodnog dijaloga.
Očekivanja od međunarodne zajednice
Na kraju, Mujanović je veoma kritičan prema stavu koji se često može čuti među političkim elitama u Sarajevu — da će međunarodna zajednica riješiti probleme u BiH.
On smatra da je to iluzorno očekivanje i naglašava da ne može doći nikakva čudesna pomoć koja će spasiti zemlju koju njeni lideri sami ne cijene dovoljno. Ovaj stav predstavlja poziv na preuzimanje odgovornosti i jačanje unutrašnjeg političkog sistema.
Bez aktivnog i konstruktivnog angažmana domaćih političara, međunarodna zajednica neće biti u mogućnosti da ostvari značajne pomake u rješavanju kompleksnih pitanja u BiH.
Može se reći da je sastanak Cvijanović i Lutnicka više od samo još jednog susreta visokih zvaničnika; to je odraz trenutnog stanja u BiH, političkih ambicija unutar Republike Srpske, kao i izazova s kojima se suočava cijela država. Analiza Jasmina Mujanovića pruža duboki uvid u kompleksnost i dinamiku političkog života u BiH, kao i potrebu za hitnim reformama i jačanjem institucionalnih kapaciteta, kako bi se osigurao bolji pravac za budućnost ove zemlje.
Zaključak: Put naprijed za Bosnu i Hercegovinu
Bosna i Hercegovina se nalazi u ključnom trenutku svoje istorije, gdje političke tenzije i složeni međunarodni odnosi diktiraju njen budući put. Sastanak između Željke Cvijanović i Howarda Lutnicka može se smatrati simbolom trenutne političke situacije, ali i kao poziv na buđenje za sve političke aktere u zemlji.
U ovom dinamičnom okruženju, od ključne je važnosti da lideri preuzmu odgovornost i započnu dijalog koji će biti usmjeren ka stabilnosti i prosperitetu.
Osnaživanje unutrašnjih kapaciteta i stvaranje proaktivne strategije diplomatskog angažmana mogu biti od vitalnog značaja za budućnost BiH. Bez ovih koraka, zemlja će ostati na margini međunarodne politike, suočena s unutarnjim problemima i vanjskim pritiscima.
Stoga je važno da se svi politički akteri uključe u proces izgradnje stabilnog i održivog sistema koji će moći da odgovori na izazove koji su pred njima.
