Uplašeni i pothranjeni: Snimci iz Gaze prikazuju teško stanje djece i posljedice izraelskog napada

U posljednjim sedmicama, svijet je suočen s još jednom poraznom epizodom ljudske patnje u Pojasu Gaze, gdje sukobi ne jenjavaju, a posljedice se najteže odražavaju na najnevinije – djecu i civile. Novinari koji izvještavaju iz ratnih zona često se suočavaju sa scenama koje bi mnogi najradije izbjegli, ali njihova je uloga da zabilježe stvarnost i prenesu je svijetu. Jedan od takvih novinara, snimatelj koji radi za BBC, nedavno je i sam postao žrtva nasilja koje dokumentuje. Zbog sigurnosnih razloga, njegov identitet nije objavljen, ali njegova priča odjekuje svjetskom javnošću.

Izraelska vojska je izvela napad na područje bolnice, tvrdeći da se vođa Hamasa skrivao u kompleksu ispod objekta. Prema njihovim navodima, bio je to precizno ciljan napad, a za moguće civilne žrtve okrivili su Hamas zbog toga što, kako tvrde, koristi civile kao štit. S druge strane, Hamas odbacuje te optužbe, insistirajući na tome da civili nemaju veze s vojnim operacijama.

U vrijeme napada, u bolnici su se nalazile brojne porodice koje su čekale evakuaciju bolesne djece iz Gaze. Tu su bile i porodice koje su očekivale povratak djece s liječenja u inostranstvu. Jedan otac, u trenutku napada, bio je u društvu BBC-jevog snimatelja, i tom prilikom je ranjen. Kasnije je pušten iz bolnice, dok su snimci prikazali novinara kako pokušava umiriti i zaštititi djecu tog čovjeka u trenucima potpune panike.

Snimateljev rad posljednjih dana bio je posebno fokusiran na dokumentovanje stanja pothranjene djece. Jedna od priča koja ga je duboko pogodila bila je priča o petomjesečnoj Siwar Ashour – bebi sa smeđim očima i izuzetno izraženim znacima pothranjenosti. Njeno krhko tijelo ne može se izboriti sa osnovnim potrebama za oporavak, a lice te djevojčice postalo je simbol stradanja malih, nevinih bića u Gazi.

Prije nego što je pogođen, snimatelj je primio poruku zahvalnosti od kolege Fergala Keanea zbog svog osjetljivog i profesionalnog rada na dokumentovanju Siwarine priče. Njegov odgovor glasio je:
“Priča o Siwar slomila je nešto u svima nama. Bilo je to jedno od najtežih iskustava koje sam ikada morao proživjeti. Ali znao sam da se njeno lice, njeno ime i njena priča moraju podijeliti sa svijetom.”

Njena majka, Najwa, uputila je poruku iz bolničke sobe u Nasser bolnici na jugu Gaze. S tugom i nadom, rekla je da bi voljela da Siwar primi adekvatan tretman, da se oporavi, raste, igra se kao i druga djeca. „Ona je moje prvo dijete. Srce mi se lomi dok je gledam u ovakvom stanju.“ – izjavila je Najwa.

Siwar se u međuvremenu suočila s dodatnim zdravstvenim problemima:

• Pojava rana na rukama uslijed infekcije kože

• Teško gastrointestinalno stanje koje joj otežava zadržavanje hrane

• Izuzetno slab imunološki sistem, narušen dugotrajnom blokadom i nestašicama

• Alergija na običnu hranu, zbog čega može konzumirati samo specijalnu mliječnu formulu

U utorak je stigla zraka nade. Ljekari iz jordanske poljske bolnice uspjeli su pribaviti manju količinu formule koja je Siwar potrebna. Iako skromna količina, najavljeno je da će u narednim danima uslijediti još isporuka.

U međuvremenu, planiraju se evakuacije bolesne djece u Jordan i Ujedinjene Arapske Emirate, gdje već postoji grupa porodica iz Gaze čija se djeca liječe u lokalnim bolnicama. Izrael učestvuje u ovom procesu tako što provjerava sve roditelje koji putuju s djecom, kako bi se omogućio njihov prolaz.

Jedan takav slučaj zabilježen je u januaru, kada su u Jordan stigli Abdelrahman al-Nashash i njegova majka Asma. Abdelrahman je u izraelskom napadu izgubio nogu, a naredna četiri mjeseca proveli su u sigurnom smještaju gdje su imali pristup hrani i medicinskoj njezi.

Prilikom nedavne posjete, Asma je razgovarala sa svojom porodicom u Gazi. Njena majka, Najwa, govorila je o užasima rata: „Rakete su svuda. Pucnjava nad glavama. Nema hrane. Život je nemoguć. Cijene su otišle u nebo.“ Djeca su se javljala i slala poljupce, ali Asma je na kraju samo šutjela, slomljena tugom i nemoći da pomogne.

Ovo iskustvo pokazuje koliko je ljudska povezanost snažna, čak i kada je razdvojena kilometrima i haosom rata. Kroz suze i šutnju majki, može se naslutiti dubina bola i straha, ali i želja da se jednog dana vrate kući – u sigurnost koja više ne postoji.

Ovakve priče svjedoče o tome koliko je važno dokumentovati realnost na terenu, bez uljepšavanja i bez izbjegavanja istine. Gaza danas nije samo geografski prostor, već simbol patnje, žrtvovanja i borbe za opstanak, dok male oči poput Siwarinih nastavljaju gledati svijet s nadom u bolje sutra prenosi hayat