Pitanje referenduma u Republici Srpskoj, iako se formalno nalazi u entitetskom ustavu, prema mišljenju profesora Amela Delića već odavno nema stvarni pravni temelj. On naglašava da se radi o političkom manevru koji je osuđen na neuspjeh jer su svi dosadašnji pokušaji slične prirode bili pravno osporeni.
Profesor podsjeća da ovo nije prva situacija u kojoj se inicijative za raspisivanje referenduma suočavaju sa snažnim pravnim barijerama. U prošlosti su postojali brojni primjeri gdje je institut zaštite vitalnog nacionalnog interesa bio ključan u zaustavljanju ovakvih odluka. Taj mehanizam najčešće su koristili predstavnici bošnjačkog naroda u Narodnoj skupštini RS ili u Klubu bošnjačkog naroda Vijeća naroda RS.
Delić navodi i da su pored ovih instanci, odluke o referendumima često bile srušene od strane Ustavnog suda RS ili Ustavnog suda BiH, a ponekad čak i na osnovu intervencije visokog predstavnika. Glavni razlog za to bila je neustavna formulacija pitanja, koja je izlazila iz okvira definisanih zakonom i ustavom.
Profesor smatra da je i ovaj aktuelni pokušaj raspisivanja referenduma samo još jedan alat kojim se Milorad Dodik i njegov politički krug pokušavaju izvući iz složene situacije u kojoj su se našli. On opisuje ovaj pristup kao političko-pravni avanturizam, čiji je cilj održavanje tenzija i političke neizvjesnosti.
Prema njegovim riječima, strategija se zasniva na sljedećem:
-
Održavati stanje političke krize u kontinuitetu.
-
Nadati se da će institucije zadužene za očuvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH propustiti da adekvatno reaguju.
-
Tražiti podršku međunarodnog faktora, čak i kad se čini da ona izostaje.
Ovaj put, Dodik, kako tvrdi Delić, nije dobio očekivanu podršku. Svjesni mogućih pravnih posljedica, on i njegovi saradnici su pojačali javnu retoriku, a toj galami pridružili su se i Nenad Stevandić te Aleksandar Vučić.
Profesor cijelu situaciju opisuje kao “probni balon”, čiji je cilj prebacivanje fokusa sa pravnog na politički teren, što bi, po njegovom mišljenju, bilo izrazito opasno.
Istovremeno, dok institucije djeluju u skladu sa zakonom, Dodikovi pravnici su krenuli drugim putem. Oni su podnijeli zahtjev za privremenu mjeru pred Ustavnim sudom BiH i najavili žalbu na odluku Centralne izborne komisije BiH o prestanku njegovog mandata. Ironično, sada traže pomoć upravo od institucija čiju su nadležnost ranije osporavali – sve s ciljem da kupe dodatno vrijeme.
Delić smatra da je sve ovo dio šireg političkog dogovora, gdje je prividno došlo do pobjede institucija BiH, ali je kazna za Dodika formulirana tako da može biti zamijenjena novčanom kaznom, čime bi se izbjegla zatvorska kazna.
On procjenjuje da će se proces otegnuti zbog brojnih formalno-procesnih radnji. Ta faza, kako navodi, mogla bi trajati dva do tri mjeseca, dok bi Ustavni sud BiH, uz eventualnu privremenu mjeru, mogao rješavati predmet i do deset mjeseci. Time se otvara mogućnost da presuda ne bude izvršena sve do izbora 2026. godine.
Profesor ne isključuje ni rezervni plan. Ukoliko prvobitna strategija ne uspije, vidi mogućnost da se na prijevremenim izborima kandidira Igor Dodik, dok bi Milorad ostao na čelu SNSD-a ili prepustio formalno vođenje stranke Željki Cvijanović. Na taj način bi zadržao skrivenu moć i nastavio upravljati političkim procesima iz sjene, bez izdržavanja zatvorske kazne.
Ova taktika, prema Deliću, omogućila bi Dodiku da i dalje:
-
Kontroliše političke tokove u RS.
-
Usporava donošenje odluka i reformi na nivou BiH.
-
Kreira strategije koje bi mogle voditi ka urušavanju ustavnog poretka, pa čak i ka budućim pokušajima secesije.
On zaključuje da bi Dodik, čak i nakon formalnog povlačenja sa funkcija, preko svojih ljudi i političkog angažmana sina Igora, nastavio oblikovati političku scenu, možda i iz mirnog okruženja svog imanja u Bakincima. Tamo bi, kako navodi, mogao osmišljavati nove političke poteze, koji bi mogli destabilizovati BiH i dovesti do daljih institucionalnih kriza.
