Tamara Danilović, mlada djevojka iz Klenja kod Bogatića u Srbiji, živi inspirativan život koji spaja modernu edukaciju i tradicionalne vrijednosti sela. U svojim ranim dvadesetim godinama, Tamara ruši stereotipe o ulozi mladih na selu, pokazujući kako se može istovremeno biti student i posvećeni radnik na porodičnom imanju. Dok studira medicinsku biohemiju na Farmaceutskom fakultetu u Novom Sadu, Tamara pomaže svom ocu u svim poljoprivrednim poslovima, vozeći traktor, orući njivu i obavljajući druge zahtjevne zadatke. Njena priča govori o ljubavi prema rodnom kraju, porodičnoj podršci i nevjerovatnoj radnoj etici.
Tamara od malih nogu prati trud i posvećenost svog oca, koji joj je bio i ostao uzor i motivacija. „Otkad znam za sebe, moj tata se bavi poljoprivredom. Gledajući njega koliko se zapravo trudi da napreduje i koliko zapravo voli svoj posao, bez obzira što nekada nije zadovoljan, on mi je bio vjetar u leđa“, priča Tamara s ponosom. Upravo taj primjer naučio ju je vrijednosti rada i važnosti pomaganja porodici, bez obzira na izazove. Iako je mlada žena, Tamara jasno pokazuje da pol nije prepreka za obavljanje bilo kakvih poslova na selu. „Jeste da sam žensko, ali isto tako i nisam nesposobna. Mogu da vozim, mogu da pomažem, nije mi teško ništa. Jesam sićušna, ali snađem se“, dodaje ona.
Balans između studija i života na selu
Iako studira medicinsku biohemiju, Tamara priznaje da je fakultet upisala na nagovor svog oca. Za nju je život na selu i bavljenje poljoprivredom uvijek bio prioritet. Međutim, otac je želio da njegova kćerka ima mogućnosti za stabilnu karijeru, što ju je motivisalo da započne akademski put. „Moja želja je bila da nastavim tatinim stopama i bavim se poljoprivredom, ali nemam neku podršku jer on je iskusniji, zna šta mene čeka i nije lako. Njegova želja je bila da upišem fakultet, da studiram, da poslije imam svoj posao i karijeru“, iskreno priča Tamara.
Dok istovremeno gradi obrazovanje, ona ne zaboravlja svoje korijene. Kaže da je trenutno „podijeljena na dvije strane“ – na ljubav prema selu i obavezama na fakultetu. „Volim biohemiju, ali ovo je moja kuća, moje selo. Ovdje sam rođena, ovdje sam odrasla. Odgajana sam tako da znam da radim, da mi nije teško niti sramota da radim“, objašnjava Tamara. Njeno ljeto je posebno radno – tada koristi pauzu od fakulteta kako bi maksimalno pomogla ocu. „Dok on vozi kombajn, ja vršim transport do mlina. Najviše volim da radim s drljačom, tada mi je mozak na paši“, kaže ona kroz osmijeh, pokazujući koliko uživa u svakodnevnim poljoprivrednim zadacima.
Ljepota života na selu
Iako studira u velikom gradu, Tamara priznaje da je život u Novom Sadu nije impresionirao. „Nisam oduševljena svakodnevnim gužvama u gradu“, kaže ona, naglašavajući da je život na selu mnogo mirniji i kvalitetniji. Vjeruje da ljudi ne bi trebali napuštati sela, jer selo nudi mnogo mogućnosti za srećan i ispunjen život. Njena ljubav prema rodnom mjestu, prirodi i jednostavnosti sela jasno se vidi kroz svaki njen postupak i riječi.
Poruka mladima
Tamara Danilović svojim primjerom šalje snažnu poruku mladima. Pokazuje da nije sramota raditi na selu, niti je prepreka imati velike snove dok se držimo svojih korijena. Kombinacijom moderne edukacije i tradicionalnih vrijednosti, Tamara dokazuje da je moguće ostvariti balans između dva svijeta. Njena priča nas podsjeća na značaj porodične podrške, ljubavi prema zavičaju i neprekidnog truda za postizanjem ciljeva. U njenim riječima i djelima ogleda se prava snaga mladih, koji su spremni sačuvati tradiciju, a istovremeno graditi svoju budućnost prenosi hayat
