Elma Elfić Zukorlić, udovica rahmetli muftije Muamera Zukorlića, provela je gotovo godinu dana u Beogradu sa svojom djecom, nakon iznenadne smrti svog supruga. U razgovoru za jedan beogradski medij, podijelila je detalje iz života sa muftijom, otkrivajući javnosti mnoge aspekte njihovog privatnog života koji nisu bili poznati. Elma ističe da su samo njena djeca i najbliži ljudi znali da je muftija bio bolestan već od 2007. godine. Iako su oni bili zajedno u svim izazovima života, Elma priznaje da je muftija, zbog svoje političke i društvene angažovanosti, bio često izložen javnosti, dok je ona nastojala sačuvati mirnu i privatnu atmosferu za njihovu djecu.
Pored toga što je bila njegova supruga i majka njegove djece, Elma je istakla da je muftija za nju bio i učitelj, osoba koja ju je u mnogočemu oblikovala. Između njih je postojao posebni odnos koji je uključivao kritiku i uzajamno poštovanje. Elma je bila jedina osoba kojoj je muftija dopuštao da ga kritikuje, jer je znao da je to bila iskrena želja da se popravi i da se isprave njegove greške. Ova bliskost i međusobno povjerenje bili su temelj njihovog zajedničkog života, zbog čega je Elma, nakon njegove smrti, osjećala duboku emocionalnu bol, ali i odgovornost da ostane snažna za svoju djecu.
Za Elmu, najteži trenutak bio je suočavanje s gubitkom i obavljanje dodatnih javnih obveza nakon smrti muftije. Ona je u početku bila prisiljena da se pojavi u medijima kako bi iznijela istinu o njegovoj smrti, jer je bilo mnogo spekulacija i neistina. Iako muftija nije želio priznati da je bolestan, Elma je bila ta koja je organizirala sve njegove medicinske preglede i pokušavala ga uvjeriti da se podvrgne operaciji, no nije uspjela. Nakon njegove smrti, nije mogla prestati plakati, osjećajući da su možda mogli ranije poduzeti nešto kako bi mu pomogli.
U svom pričanju, Elma se prisjeća i tijeka njihovog života kroz najteže trenutke, poput perioda kada su oboje oboljeli od koronavirusa. Zajedno su ležali kod kuće, podržavajući jedno drugo u oporavku, čak i dok su oboje bili vrlo bolesni. Tada su provodili vrijeme zajedno, diskutirajući o njegovim knjigama i planovima, unatoč bolesti. Elma je u šali muftiji tada rekla: „Poslije korone ili opstajemo ili se razvodimo, jer nismo navikli biti zajedno 24 sata dnevno.“
Njihov susret na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru bio je vrlo neobičan. Elma je bila ljuta zbog ponude koju joj je muftija uputio da postane njegov šef kabineta, iako je ona zapravo bila zainteresirana za poziciju asistenta. Nakon toga su počeli surađivati, a ubrzo su shvatili da imaju mnogo zajedničkih osobina. Njihov brak trajao je 18 godina, a Elma je zahvalna za svaki trenutak koji je provela sa svojim suprugom, ističući kako je uz njega odrasla i sazrijevala.
Nakon muftijine smrti, Elma je suočena s brojnim izazovima, uključujući i napade na njezinu poziciju unutar obrazovnih institucija. Iako je muftija tijekom života jasno definirao njene odgovornosti, mnogi su odmah pokušali uzeti te pozicije i obveze od nje, smatrajući da ih ona nije zaslužila samo zbog svog odnosa sa muftijom. Ipak, Elma je bila sigurna da nije bila postavljena na tu funkciju samo zbog obiteljskih veza, već zbog svojih sposobnosti. Svaki napad na nju bio je protivno muftijinom amanetu, jer je bio siguran u njezine sposobnosti i želio da opravda povjerenje koje joj je ukazao.
Elma je također spomenula nepravdu koja je nastala nakon smrti njenog supruga, osjećajući kako je postojala skrivljena percepcija koja je oblikovala javnu sliku o njemu. Pokušala je, u okviru svojih mogućnosti, razjasniti neke stvari i pomoći da javnost sazna istinu. Nakon što je obavljen obdukcijski izvještaj, saznali su da je muftija umro prirodnom smrću, što je Elmi donijelo određenu utjehu jer su neki iznosili spekulacije o njegovoj smrti. Međutim, još uvijek očekuje objašnjenje kako su laboratoriji mogli izdaći pogrešan nalaz i na taj način uzrokovati njezinu daljnju patnju.
Iako se nalazi u teškoj situaciji, Elma se trudi usmjeriti svoju energiju prema svojoj djeci i budućnosti. Život u Beogradu, iako predstavlja novu fazu za nju i njezinu obitelj, nije bio lagan, ali je odlučila donijeti tu odluku kako bi bila bliže svom poslu i osigurala bolju budućnost za svoju djecu. Također, nada se da će uskoro moći naći unutarnji mir, jer je istaknula da je najvažniji zadatak sada, da djeca ostanu mentalno, emotivno i duhovno zdrava i jaka, kako bi nastavila živjeti život dostojan muftijina amaneta.
