Jevgenij Pevzner, učitelj porijeklom iz Bjelorusije, koji danas radi u školi Kearns Junior High u američkoj saveznoj državi Utah, svakodnevno svojim primjerom pokazuje šta znači istinska predanost profesiji i ljudskosti. On je odlučio pomoći učenicima koji se suočavaju s problemom nesigurnosti u prehrani, i to iz vlastitog džepa. Njegova priča je dirljiv primjer kako pojedinac može napraviti razliku u životima drugih, bez obzira na okolnosti.
Jevgenij je svjestan da glad onemogućava proces učenja. Djeca koja dolaze u školu praznog stomaka teško se mogu usredotočiti na nastavu, jer im misli neprestano lutaju ka pitanju: “Kada ću sljedeći put jesti?” Upravo iz te spoznaje rodila se njegova odluka da djeluje. Iako škola dobiva određena sredstva od države namijenjena prehrani učenika, ona često nisu dostatna za pokrivanje svih potreba. Zbog toga je Pevzner odlučio preuzeti stvar u svoje ruke i osigurati dodatne obroke za one kojima je to najpotrebnije.
Njegova inicijativa uključuje svakodnevnu nabavku raznih užina i obroka koje diskretno dijeli učenicima. Svjestan je da mnogi od njih kod kuće nemaju osiguranu večeru, iako u školi dobiju doručak i ručak. Ova praksa nije nastala iznenada niti bez temelja. Pevzner je prije dolaska u Utah tri godine volontirao u okviru Mirovnih snaga (Peace Corps) u Africi, gdje je iz prve ruke vidio kako glad utječe na djecu i odrasle.
Tokom volontiranja svjedočio je situacijama u kojima su ljudi bili spremni prijeći kilometre pješke kako bi došli do obroka. Taj prizor ostavio je dubok trag na njega, a njegova je empatija prema gladnima dodatno ojačala. Sjeća se trenutaka kada je koristio vlastite kreditne kartice kako bi kupio hranu za one kojima je bila potrebna, svjestan da ga ta odluka vodi u financijske dugove. Ipak, nikada nije požalio. Smatra da je ljudska obaveza pomoći drugima kad god je to moguće.
U Kearns Junior Highu postoje i sistemski programi za pomoć učenicima, poput inicijative koja nudi smrznutu hranu ili pakete za vikend. Međutim, Pevzner ističe da ti programi često ne pokrivaju sve potrebe, pogotovo kad su u pitanju večere i obroci izvan školskih sati.
Njegov svakodnevni angažman podrazumijeva:
- Nabavku užina i obroka za učenike iz vlastitih sredstava
- Podršku postojećim školskim programima prehrane
- Edukaciju učenika o važnosti solidarnosti i pomoći drugima
Pezvner smatra da je bitno ne pretpostavljati kako svako dijete ima osigurane osnovne životne potrebe nakon školskih sati. Mnoga djeca dolaze iz siromašnih porodica koje se bore s osnovnim troškovima života, a hrana im je često luksuz. Kada dijete nije gladno, ono je u stanju bolje pratiti nastavu, učiti i razvijati se.
Ova predanost učenicima ne dolazi bez izazova. Ponekad, priznaje Pevzner, ostane bez sredstava jer njegova učiteljska plata nije visoka, a troškovi hrane znaju biti znatni. Ipak, ne planira prestati. Njegovo uvjerenje da ulaganje u djecu donosi dugoročne koristi cijeloj zajednici vodi ga dalje.
“Nekad nemam dovoljno, ali dok god budem mogao, neću odustati,” ističe ovaj nesebični učitelj.
Njegova priča postala je inspiracija mnogima u lokalnoj zajednici. Roditelji, kolege i šira javnost prepoznali su značaj njegovih postupaka, naglašavajući da njegov primjer pokazuje koliko je važno vratiti humanost u obrazovni sistem prenosi pressmediabih
