Dr. Esad Sadiković, poznat i kao “Eso,” rođen je 17. juna 1948. godine u Nišu, kao sin jedinac Hasiba i Sene, učesnika Narodno-oslobodilačke borbe. Porodica se kasnije nastanila u Sarajevu.
Dr. Sadiković je bio priznat stručnjak u međunarodnim okvirima, boraveći u Samoi i Libiji. Bio je poznat po svojoj humanosti, spašavajući živote bez obzira na etničku pripadnost pacijenata. Kao jedan od vodećih prijedorskih intelektualaca 1990-ih godina, pozivao je na razum i mirno rješavanje političkih tenzija, objavljujući satirične tekstove u lokalnom listu “Kozarski vjesnik” i kritizirajući tadašnje političke prilike.
Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine, bio je zatočen u srpskom koncentracionom logoru Omarska, gdje je nastavio svoju misiju humaniste liječeći, pomažući i ohrabrujući druge logoraše.
U noći između 5. i 6. augusta 1992. godine, dr. Sadiković je odveden iz logora Omarska. Njegova sudbina i sudbine mnogih drugih prijedorskih intelektualaca ostale su urezane u kolektivno sjećanje kao simbol otpora i humanosti naspram brutalnosti. Prema svjedočanstvima živih logoraša, kada su ga poveli iz logora, halom logora Omarska prolomio se aplauz.
U knjizi “Doktor Eso,” autor Vehid Gunić opisuje trenutak njegovog izvođenja. Kada su ga tog 5. augusta 1992. godine poveli iz logora Omarska, logoraši su zaplakali, zahvalni na svemu što je činio za njih spašavajući im živote.
Dr. Sadiković je s grupom logoraša u noći sa 5. na 6. august likvidiran nad jamom Hrastova glavica. Imao je 44 godine.
Dr. Sadiković je bio član međunarodne ekipe “Ljekari bez granica” i nosilac UN-ovog plavog pasoša. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u jami Hrastova glavica pored Sanskog Mosta. Ukopan je u Prijedoru 29. jula 2007. godine. Njegova priča ostaje trajna uspomena na humanost i hrabrost naspram neizmjerne brutalnosti.
