Porast nasilja i femicida u Bosni i Hercegovini
U posljednjim godinama, Bosna i Hercegovina suočava se s uznemirujućim porastom brutalnih ubistava, među kojima posebno zabrinjavajući trend predstavljaju slučajevi femicida. Ovi teški zločini ostavljaju duboke ožiljke na društvu, a najviše su zabilježeni u urbanim sredinama, posebno u Kantonu Sarajevo i Tuzlanskom kantonu. S obzirom na to da su 2025. godina i dalje donijela niz potresnih incidenata, postavlja se pitanje sigurnosti građana i efikasnosti pravosudnog sistema u suočavanju s ovim problemima. Statistički podaci pokazuju da je u prvoj polovini godine zabilježen porast od 15% slučajeva nasilja nad ženama u odnosu na prethodnu godinu, što dodatno pojačava zabrinutost javnosti.
Tragični slučajevi koji su uznemirili javnost
Među najpotresnijim zločinima koji su se desili u ovoj godini, ističe se slučaj Emira Selimovića, koji je 12. februara 2025. godine u svom stanu u Kalesiji usmrtio suprugu Inelu i njihovog maloljetnog sina. Ovaj brutalan čin izazvao je strah među građanima, a Selimović je nakon zločina nekoliko dana bio u bjekstvu, što je dodatno pojačalo uznemirenost lokalne zajednice. Njegovo hapšenje 17. februara na području Gronje Mravice kod Prnjavora označilo je početak pravosudnog procesa, a Selimović je prvostepenom presudom osuđen na 45 godina zatvora. Ovaj slučaj je izazvao široku medijsku pažnju, potičući raspravu o velikom broju slučajeva nasilja u porodici koji često ostanu bez odgovarajuće pravne reakcije.
Rast broja ubistava i neprimjereno ponašanje počinitelja
U Banjoj Luci, još jedan slučaj koji privlači pažnju jeste ubistvo Save Čolića od strane Jovice Đermanovića, koji je na kraju osuđen na sedam i po godina zatvora.
Sud je prilikom izricanja presude naveo da je zločin izvršen u stanju bitno smanjene uračunljivosti, što otvoreno postavlja pitanje o mentalnom zdravlju počinitelja i njegovom odgovoru na društvene izazove. Ovaj slučaj nije izolovan; on se uklapa u širi obrazac porasta nasilja koje se širi društvom.
Istraživanja pokazuju da zlostavljanje u porodici često vodi ekstremnim ispadima nasilja, a svjedočanstva žrtava govore o strahu koji ih prati svakodnevno. Nažalost, ovi slučajevi nisu izuzetak i postavljaju pitanje o efikasnosti sistema zaštite žrtava u našoj zemlji.
Femicid kao društveni fenomen
Jedan od najzabrinjavajućih aspekata ovog porasta nasilja jeste femicid. Primjer Vejsila Halilovića, koji je osuđen na tri godine zatvora zbog usmrćenja Ajle Nuhanović, ukazuje na alarmantan trend nasilja nad ženama.
Halilović je u trenutku incidenta bio pod utjecajem alkohola i opojnih droga, što dodatno otežava situaciju i postavlja pitanje prevencije ovakvih tragedija. Ovaj slučaj, kao i mnogi drugi, osvetljava potrebu za boljim obrazovanjem i osvještavanjem o nasilju prema ženama.
Organizacije koje se bave pravima žena ukazuju na potrebu za jačom pravnom zaštitom i podrškom za žrtve nasilja, ali i za obrazovanjem mladih o zdravim odnosima i jednakosti polova.
Suđenja u toku i neizvjesnost pravde
U trenutnom pravosudnom sistemu, broj slučajeva koji su u toku također izaziva zabrinutost. Na primjer, Ivanu Divljanu se sudi zbog ubistva Aleksandra Tomića, a suđenje u ovom predmetu traje. Iako je važno da pravda bude zadovoljena, duge i složene pravne procedure često ostavljaju porodice žrtava u stanju neizvjesnosti i patnje.
Slična situacija je i s Ćazimom Osmanovićem, koji se suočava s optužbama za ubistvo Brusa Mučište u sarajevskom naselju Otes. Pravne procedure traju godinama, što dodatno frustrira porodice žrtava koje očekuju pravdu.
Ova neizvjesnost može dovesti do dodatnog stresa i trauma za preživjele članove porodice, a često i do osjećaja potpunog gubitka sigurnosti.
Završne misli i potreba za akcijom
Na kraju, porast nasilja, posebno femicida, u Bosni i Hercegovini zahtijeva hitnu akciju i promjene na svim nivoima društva. Zakonodavne reforme, edukacija o nasilju, kao i podrška žrtvama su ključni za smanjenje ovog tragičnog fenomena.
Osim toga, društvo kao cjelina mora preuzeti odgovornost za stvaranje sigurnijeg okruženja za sve svoje članove. U saradnji sa nevladinim organizacijama, institucije bi trebale raditi na jačanju mehanizama zaštite žrtava i prevenciji nasilja.
Dok se pravosudni procesi nastavljaju, važno je ne zaboraviti na žrtve i njihov bol, te raditi na prevenciji budućih tragedija.
Svaka smrt koja nastane uslijed nasilja je tragedija koja pogađa ne samo porodicu žrtve, već i društvo u cjelini, i stoga je na nama kao društvu da se borimo protiv ovog problema.
